Antun Babić
Stožasta glava, 1995.
terakota
32 x 25 x 30 cm
MG-7187

Stožasta glava iz 1995. tipičan je imaginarni, prostodušni i bezazleni babićevski lik modeliran u podatnoj terakoti. Robusni je volumen stožastog zamišljen kao simbol boljeg svijeta u kojem je humor oslobođen svega negativnog. Kao akter nove zbilje ostvaren je tek blago karikirajućom formom glave i naglašenim detaljima lica koji mu daju mitska i bezvremenska svojstva. Babić je odrastao uz Savu i kasnije uz Bosut. Fasciniran slavonskom prirodom i baštinom Babić je u jedinstvenom spoju blata, nježnosti i melankolije stvorio čitav ansambl terakotnih junaka, glumaca, svirača, pjevača i plesača nepretencioznih dimenzija i neodoljive blagosti.
Antun Babić (Bijeljina, BiH, 1931. – Vinkovci, 2023.) diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Vanje Radauša 1958. Dulje od pola stoljeća Babić je paradoks ljudskog života iskazivao skulpturama, crtežima i grafikama koje reinterpretiraju fizičke datosti i negiraju uvriježene norme. Snažni, robusni, zatvoreni babićevski volumeni često su prožeti humorom, ali i tragikom ljudske egzistencije. Preferirao je glinu i linorez, a crtež je često povezivao s akvarelom. Uspješnu karijeru likovnog pedagoga započeo je u osnovnoj školi u Vinkovcima. U Osijeku je kasnije radio kao prosvjetni savjetnik i kao profesor na Pedagoškom fakultetu.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb