Zlatko Keser
Bez naslova, 1990.
199 x 144 cm
olovka, ugljen, flomaster, kolaž, papir
MG-7069

Zlatko Keser (1942.) pripada drugoj generaciji hrvatskih apstraktnih slikara. Diplomirao je 1967. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti, te je kratko pohađao svojevrsnu poslijediplomsku izobrazbu kroz suradnju s Krstom Hegedušićem. Keserov samostalni umjetnički put počinje krajem 60-ih, u trenutku, dakle, u kojem se apstraktno slikarstvo, bilo da je riječ o njegovim ekspresivnim ili geometrijskim vidovima, povlači u drugi plan, prepuštajući inovaciju konceptuanoj umjetnosti i njezinim novim medijima: performansu, događanju, videu, umjetničkoj instalaciji itd.
Premda generacijski bliži umjetnicima konceptualne orijentacije, Keser se okrenuo poslijeratnom slikarstvu, pa u njegovom radu možemo prepoznati utjecaje enformela, art brute-a i apstraktnog ekspresionizma. U toj je tradiciji, američkoj, koliko i europskoj, Keser tražio samo one poticaje koji su mu dopuštali da bude spontan i slobodan. I dok spontanost možemo prepoznati u morfologiji svake njegove slike ili crteža – linija i boja nisu ništa drugo doli funkcija energične geste - Keserovu je slobodu najlakše prepoznati u njegovoj samotnoj poziciji unutar povijesnog razvoja hrvatske umjetnosti. Teško ga je povezati s prvom generacijom apstraktnih slikara (Edo Murtić, Oton Gliha, Šime Perić i drugi), jer Keser negira kompozijski sklad slike. Za njega, čini se, postoji samo proces slikanja, a sama slika je od sekundarne važnosti. S druge strane, teško ga je povezati s apstraktnim slikarima njegove generacije (Nikola Koydl, Ivo Friščić i drugi), jer oni napuštaju nasljeđe ekspresionističke apstrakcije i priklanjaju se duhu vremena, oličenom u pop-artu. No Keser nije samo usamljen, on je i divlji slikar i kao takav čudna je, ali homologna pratnja pobunjenoj kulturi 60-ih godina.

Tekst: Klaudio Štefančić, viši kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb