Stanko Jančić
(1932. – 2018.)
Na plaži, 1968.
poliester, boja, drvo
37 x 213 x 64 cm
MG-3908

Diplomirao je 1956. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu te je do 1970. bio suradnik Majstorske radionice Antuna Augustinčića. Bio je član likovne skupine Biafra od 1970. do 1975. godine. Od 1980. bio je profesor na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Svojim analitičkim, metafizičkim, i intimističkim pristupima skulpturi, proširio je shvaćanje kiparstva i zauzeo posebno mjesto u hrvatskoj modernoj umjetnosti.
U duhu Biafre donosi prikaze stvarnih ljudi u ciklusu Ljudi s ulice (1968. - 1974.). Potom zaokupljen temeljnim kiparskim problemima, odnosom volumena i prostora te naročito pokretom, radi malu plastiku, multiplicirane, stilizirane figure često bliske futurističkom izrazu. U čestoj temi ženskog akta tijelo je sveo na pročišćene osnovne multiplikativne strukture volumena, prostora i pokreta (Ciklus Čaj u pet, 2000., donacija u NMMU).
Nakon prvih ekspresionističkih djela, dramatično pokrenute površine počinje oblikovati hiperrealističke likove u obojenom poliesteru, bliske pop-artu i novoj figuraciji. Šezdesetih godina Jančić, kritizirajući suvremeni trenutak, u naše kiparstvo uvodi svakodnevne teme s ženskim likovima, gdje se žensko tijelo prikazuje kao konzumeristički objekt, namjerno podcrtavajući njihovu erotičnost kako bi dobio suprotan efekt - kritički odnos prema rušenju digniteta žene. Ležeći ženski akt Na plaži prva je iz serije hiperrealističkih ženskih likova - lutaka naglašenih erotskih svojstava, predmet požude i komercijalizirane erotike.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Reprodukcija: iz postava NMMU u Providurovoj palači u Zadru / Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb