Vlaho Bukovac
(1855. – 1922.)
Portret kćerke Samuela Bergera, 1897.
ulje na platnu
85 x 110,5 cm
MG-290
Vlaho Bukovac (1855. - 1922.), začetnik je hrvatske moderne. Znatiželjan i pustolovan duh vodi ga već kao dijete u Ameriku. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku, Medi Puciću i biskupu Strossmayeru odlazi na školovanje na parišku akademiju, École des beaux-arts. Slika pod utjecajem Alexandra Cabanela, eklektičnog slikara povijesnih i religioznih kompozicija u duhu službenog akademizma. S vremenom upoznaje impresionističko slikarstvo i orijentalizam te razvija svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam. Nakon završenog studija 1880. zahvaljujući uspjesima na Pariškim salonima, u Parizu otvara atelje. Istodobno slika u Dalmaciji i Engleskoj, a 1893. nastanjuje se u Zagrebu. Smatra se jednim od inicijatora izgradnju Umjetničkog paviljona 1895. Godine 1897. osniva Društvo hrvatskih umjetnika koje se suprotstavlja Kršnjavijevom Hrvatskom društvu umjetnosti, osnovanom 1879. pozivajući umjetnike na slikanje u pleneru i time daje zagon hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari počinju slikati svjetlijom paletom, odbacujući galerijski smeđu ton, tvoreći varijanta hrvatskog realističkog slikarstva svijetla kolorita zvanu zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim, Bukovac odlazi najprije u Cavtat 1898., potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.
Portret djevojčice Berger, kćerke Samuela Bergera, industrijalca i trgovca svilom čija Zemaljska zbirka, uz još njih nekoliko, čini inicijalni dio korpusa Etnografskog muzeja u Zagrebu, tipičan je reprezentativni portret zadnjih godina bukovčeve zagrebačke faze. Djevojčica u raskošnoj bijeloj haljini u poluležećem položaju oslanja se na jastuk orijentalnih motiva koji su vidljivi i na ćilimu na kojem leži. Svijetli tonaliteti slike posebno su naglašeni različitom skalom bijele: od zamućenog inkarnata ljupkog lica djevojčice preko žućkasto bijelih nijansi šešira do snježno bijele raskošne haljine ukrašene profinjenom čipkom. Boja je nanesena u gustom namazu potencirajući bogatu narav materijala haljine, te posredno visok društveni status kojemu pripada djevojčica. Slika još jednom otkriva bukovčevu izvanrednu lakoću poigravanja tonovima pretežito jedne boje u prikazu zadatog žanra.
Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.