Marino Tartaglia
Mrtva priroda s kipom II, 1921.
ulje, platno
47,8 x 66,2 cm
MG-1116

Djelo Mrtva priroda s kipom II ukazuje na likovne uzore i tendencije koje Tartaglia vješto spaja u osobenoj inačici žanra mrtve prirode. Paleta korištenih boja je tamna, reducirana na zemljane i pepeljaste preljeve koji su upotpunjeni rafiniranim sfumaturama. (cit. T. Maroević) Naznake toplih boja vidljive su jedino u prikazu voća na stolu i u zdjeli. Scena je postavljena u maniri Cézannovih mrtvih priroda u kojima se čvrsti objekti smještaju u „lebdeće kompozicije“ dok je izbor kolorita rezultat poslijeratnog ekspresionističkog slikarstva i duševnog stanja razorene Europe.
Rođen u Zagrebu u obitelji pomoraca iz Splita, Marino Tartaglia (1894.-1984.) je umjetnik čiji se opus teško može kategorizirati jednim stilom. Živeći devedeset godina, njegov stil se razvija, nadograđuje i upotpunjava različitim stilskim tendencijama. Tartaglin opus je sukus utjecaja različitih umjetničkih stilova počevši od El Greca i Tintoreta, primitivizma, sezanizma, kubizma, futurizma pa sve do neoklasicizma, kolorizma te lirske i redukcijske apstrakcije. Od 1912. studira u Firenci te na rimskom Instituto Superiore di Belle Arti, a tijekom studija dolazi u kontakt s predstavnicima futurizma. Kao jedini stranac izlagao je u Rimu 1918. na Izložbi nezavisnih umjetnika s predstavnicima talijanske avangarde (C. Carà, G. De Chirico, E. Prampolini). Nakon Prvog svjetskog rata boravi u Splitu, Beču, Beogradu i Francuskoj. Od 1931. redoviti je profesor na ALU-u u Zagrebu, a od 1947. redoviti član JAZU-a.

Tekst: Zlatko Tot, kustos pripravnik © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb