Edo Kovačević
Kožarska ulica, 1934.
ulje, tempera, platno
53,8 x 42,7 cm
MG-1564

Gradska predgrađa i sirotinjske četvrti Zagreba glavni su motiv na djelima nekadašnjeg člana grupe Zemlja, Ede Kovačevića. Najčešće su to pusti prostori, scenografije bez ljudi uprizorene, metaforički, u renesansnu ideju „idealnog grada“ (cit. Ivančević). Interes za socijalno zapostavljen svijet očituje se u scenama grada bez monumentalnih historicističkih palača i raskošnih vila. Čak i kada slika ulicu u centru grada (Kožarska), okreće leđa reprezentativnim pročeljima i stavlja u prvi plan stražnje fasade,“naličja“ koja nisu za svačiji ukus. Kovačević oblikovanju scene pristupa planimetrijski, boja postaje važan element u strukturiranju slike dok prednost nad volumenom oblika preuzima poetika plohe.
Nakon završene Umjetničke akademije u Zagrebu, u klasi prof. Vladimira Becića, Edo Kovačević (1906.-1993.) po prvi puta izlaže, kao njezin član, s grupom Zemlja 1932. s kojom nastavlja izlagati sve do 1935., odnosno do njezine policijske zabrane. Neposredno prije 2.svj. rata putuje na studijska putovanja u Njemačku, Francusku, Italiju, Nizozemsku, Mađarsku itd. Kao suradnik Gradske galerije suvremene umjetnosti u Zagrebu realizirao je likovni postav mnogih izložbi. Zaslužan je i za uređenje brojnih muzejskih postava; Etnografski muzej u Zagrebu, Muzej Brodskog Posavlja, Muzej seljačkih buna u Gornjoj Stubici, Atelje Meštrović i dr. Za svoj rad nagrađen je 1965. Nagradom grada Zagreba, a 1982. Nagradom „Vladimir Nazor“ za životno djelo. Godine 1986. izabran je redovnog člana JAZU.

Tekst: Zlatko Tot, kustos pripravnik © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.