Ivo Friščić
Eko Di, 1976.
olovka / papir
MG- 6305

Motocikl je čest motiv na slikama Ive Friščića. Friščićeva fascinacija motociklima, međutim, nema ništa zajedničko s veličanjem tehnologije od strane umjetnika futurizma, kojima je stroj bio simbol radikalnih društvenih promjena. Veza se između tehnologije i društva ipak može pronaći i na primjeru Friščićeve umjetnosti. Naime, ono što je kritika u Friščićevom stvaralaštvu često nazivala hiperrealizmom simptom je širih društvenih gibanja koje povjesničari povezuju s liberalizacijom privrede 60-ih godina prošlog stoljeća i formiranjem potrošačkog društva. Automobili i motocikli na Friščićevim slikama, takorekuć, ne predstavljaju samo sebe (kao predmete), nego i sebe kao robu, odnosno kao simbole određenog načina života, koji, pretpostavlja slobodno vrijeme, vitalnost, omladinsku supkulturu, modu itd. Premda prikazan u tehnici olovke i bez boje, koja Friščićevim motivima uvijek pridaje dozu fantazije, motocikl na crtežu“Eko di“ još uvijek izgleda upečatljivo. Tome pridonosi i ljudska ruka koja pokazuje na nešto izvan okvira prizora. Upravo zahvaljujući ruci, naslov crteža možemo tumačiti i kao transkripciju jedne fraze talijanskog jezika: „eko“ je transkripcija talijanske čestice „ecco“, koja znači „evo“, „upravo to“ i slično, pa cijelu frazu možemo slobodno prevesti kao „ To je to!“ (u ovom slučaju talijanski prijedlog „di“ samo dodatno naglašava česticu „ecco“ i ne nosi posebno značenje).
Ivo Friščić rođen je 1937. u Velikom Korenovom kod Bjelovara. Diplomirao je na zagrebačkoj likovnoj akademiji, na kojoj je od 1973. radio kao profesor. Umro je 1993. u Zagrebu.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.