Juraj Škarpa
(1881 - 1952)
Glava Krista (studija), 1925.
drvo
MG-7445

Pohađao je Školu za umjetnički obrt u Beču (1913. – 1914.), a diplomirao je na Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1920. godine u klasi prof. Roberta Frangeša Mihanovića.
Bio je suradnik Ivana Meštrovića u radu na mauzoleju obitelji Račić u Cavtatu, s kojim se nakon toga trajno razišao. Škarpa stilski pripada međuratnom modernizmu. Kombinira secesijsku komponentu s ekspresionizmom i postaje jedan od rijetkih hrvatskih ekspresionističkih kipara. U kamenu i drvu radio je portrete i alegorijske kompozicije, a veliki dio opusa ostvario je u sakralnoj i grobljanskoj skulpturi. Uspješno je oblikovao ženske aktove, s primjetnim utjecajem R. Frangeša – Mihanovića.
Studija za glavu Krista pokazuje Škarpinu vjernost vlastitom ekspresionističkom izrazu i likovnom jeziku. Izdužena glava je izražajno koncipirana u obliku maske. Ekspresivnost je potencirana crvenom bojom drva, a može se protumačiti na simbolički način (trs, vino, krv, euharistija).

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb