Slavko Šohaj
Dječak II, 1938.
ulje na platnu, 89 x 69,7 cm
sign. nema
MG-1806

Slika Dječak II Slavka Šohaja iz 1938. antologijsko je djelo hrvatskog cézanneizma i signira pouzdan put prema europskom modernitetu. Cézanneovskom konstrukcijom i lokalnim bojama Šohaj ne opisuje prizor, već interpretira atmosferu ateljea kao središta svog stvaralačkog, ali i životnog univerzuma. Šohajeva kompozicijska i gestualna disciplina te uzak motivski i tematski raspon odlikuju sedam desetljeća stvaralaštva posljednjeg klasika hrvatske moderne. Slavko Šohaj je slikarstvo studirao na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti kod Becića i Babića. Nakon diplome se 1931/32. i 1939. usavršava u Parizu. Nadahnut djelima Cézannea, Matissea, Braqua i Picassa, Šohaj teži slikarskoj sintezi za izraz vlastite intime. Kao gost sudjeluje na izložbama Grupe trojice (Babić, Becić, Miše) 1934. i 1935. Kritika ga cijeni kao majstora figuralnog poetskog realizma. Radi kao crtač u Arheološkom muzeju u Zagrebu (1935 – 1965) i redovito izlaže na skupnim izložbama. Međunarodnu mu afirmaciju donosi nastup na Venecijanskom bijenalu 1942. Prvu je samostalnu izložbu održao 1952. u Parizu, a u Zagrebu se samostalno predstavio tek 1968. Ne mareći za poslijeratne umjetničke trendove 1950-ih prijateljuje i izlaže s Otonom Postružnikom i Franom Šimunovićem, a ne priklanja se ni neoavangardi šezdesetih i sedamdesetih. Šohajev impresivan opus poglavito je posvećen intimističkim temama, autoportretima i portretima, aktovima i mrtvim prirodama. Slavko i Heda Šohaj darovali su Modernoj galeriji više od 150 majstorovih umjetnina.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb