Vjekoslav Parać
Dinja, 1932.
ulje, platno
28 x 36,5 cm
MG-1684

Nakon što je završio Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu 1926. (klasa Ljubo Babić), Parać odlazi kao stipendist na usavršavanje u Pariz (1929.-31.) kod poznatog učitelja i kubističkog slikara Andréa Lhotea. Kubističke tendencije imale su minimalan utjecaj na mladog i talentiranog slikara, koji je svoj modus operandi utjelovio u maniri francuskih velikana s kraja 19.st.( Claude Monet, Pierre Renoir). Slika Dinja pripada seriji mrtvih priroda koje je Parać naslikao tijekom 30-ih godina 20. st. (ovoj seriji radova pripada i slika Cipal na tanjuru). Impresionistički i post impresionistički utjecaj vidljiv je u načinu na koji umjetnik tretira samu scenu. Iako statična i uhvaćena u trenutku, scena je vibrantna. Nepravilni potezi kista i korištenje tehnike „obojenih mrlja“ stvara dojam prožimanja dnevne i umjetne svjetlosti (koloristički svjetliji dijelovi slike) . Ujedno se zamućuje granica između prednjeg plana kompozicije (stol) i pozadine (zid prostorije), a realni prikaz sobe prelazi u potpunu impresiju. Sama dinja, kao glavni element kompozicije prikazana je realistično, bez ikakvog stilskog uljepšavanja. Parać se 1935. zaputio u Rim na umjetničku akademiju (Academia di Belle Arti) kako bi naučio temelje fresko slikarstva. Nakon školovanja u Rimu vraća se u rodni kraj gdje izvodi freske u crkvama na Klisu i u Solinu. Život dalmatinskog težaka zamijenjen je monumentalnim i „epskim“ freskama biblijske tematike. Kao profesor radi na zagrebačkoj Akademiji od 1950.-1972. Punopravni član JAZU (danas Hazu) postaje 1973. Uz slikarstvo bavio se grafikom te izradom scenografije. Dobio je nagradu „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1975.

Tekst: Zlatko Tot, kustos-pripravnik Nacionalni muzej moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb