Omer Mujadžić
Kolporter, oko 1929.
ulje na platnu
100 x 75 cm
MG-6704

Omer Mujadžić je zagrebačku Likovnu akademiju upisao sa samo petnaest godina. Nakon diplome se usavršava u Parizu. Uz susret s Lhoteovim postkubizmom i Picassovim povratkom figuraciji, na mladog Mujadžića presudnije utječu posjeti Louvreu i studije starih majstora poput El Grecoa i Tintoretta. Sumirajući suvremene francuske modernističke pravce, tradiciju Meštrovićeva i Kljakovićeva kiparskog izraza, ali i Babićeva učenja o potrebi sažimanja novog realističnog izraza, Mujadžić se na našu scenu vraća djelima u duhu neoklasicizma i magičnog realizma. Sudjelovao je u osnivanju Udruženja umjetnika Zemlja 1929. S grupom je izlagao do 1930., a zemljaško je razdoblje za Mujadžića uz društvenu angažiranost značilo i orijentaciju prema uzorima njemačke nove stvarnosti. U tom duhu slika nekoliko scena sa sportskih borilišta, ali i sugestivne prizore s ulice ispunjene dahom stvarnosti i konkretne životne situacije.
Mujadžić u fotografski 'odsječenom' kadru Kolportera zaustavlja sumornu gradsku svakodnevnicu. Dječak je zatečen u mislima i čini se zatočen pred grubim tamnim zidom od cigli kao tipično zemljaškog simbola.
Tijekom 1930-ih Mujadžić rasvjetljava paletu i omekšava formu u duhu kolorističko-poetskog realizma. Tijekom Drugog svjetskog rata slika u profinjenim tonskim skalama i bavi se poglavito intimističkim motivima. U ulju i pastelu je slikao aktove, portrete, krajolike, mrtve prirode te sakralne kompozicije, a bavio se i primijenjenim crtežom i ilustracijom. Na zagrebačkoj Likovnoj akademiji predavao je od 1931. do 1973. i bio je profesor slikarskim majstorima poput Otona Glihe, Ede Murtića, Ferdinanda Kulmera i drugih.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb