Ferdo Quiquerez
Pejzaž/Stablo, 1874.-1875.
ulje/platno
16×24,5cm
MG-2203

Ferdo Quiquerez (1845.-1893.), pejzažima malog formata smatra se uz slikare prve generacije minhenske akademije Isu Kršnjavog i Nikolu Mašića, začetnikom hrvatskog realizma. Slikarstvo uči kod Mückea, izrađujući skice za povijesne kompozicije. Dobivši stipendiju od Strossmayera 1870. odlazi na minhensku akademiju kod profesora Karla von Pilotya, slikara povijesnih kompozicija te bakropisca Johanna Leonarda Raaba. Školovanje u Münchenu prekida 1872. i odlazi u Italiju gdje ostaje do 1875. Najprije boravi u Veneziji, kasnije u Rimu i okolici gdje kopira umjetnine po crkvama i javnim zbirkama. U Sorrentu i na Capriju zajedno sa Siemiradzkim i Kršnjavim neposrednim opažanjem i slobodnim mrljastim nanosima boja slika krajolike u svjetlu. Godine 1875. preko Zadra te Bosne i Hercegovine, zahvaljujući zadarskom slikaru Franji Salghetti-Drioliju, odlazi u Crnu Goru gdje postaje dvorski slikar kneza Nikole. Studijama vjerno bilježi ljude i krajeve kojima prolazi. U Zagreb se vraća 1876. te 1878. postaje profesor crtanja na gimnaziji.

Slika Pejzaž/Stablo iz talijanskog je razdoblja slobodne kompozicije u kojoj krošnja izlazi izvan kadra slike. Rađena neposredno u pleneru mrljastim nanosima boje, predstavlja oslobađanje od akademskih stega i nametnutog narativnog pristupa te okretanje čistom slikarstvu, odnosno posvećenosti osnovnim elementima forme. Tim pristupom, Quiquerez je naslikao i nekoliko crnogorskih krajolika te portreta, čime izravno, ali bez konceptualnog predumišljaja, otvara put modernijem izrazu.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb