Slavko Šohaj
(1908. – 2003.)
Slikar i predmeti, 1957.
ulje/platno
85,3 x 99,5 cm
MG-2296

Slavko Šohaj (1908. – 2003.) jedan je od najistaknutijih hrvatskih lirskih intimista. Strukturu kompozicije i konstrukciju predmetnih oblika usvaja preko Cézannea, a intenzivan Mattisseov kolorizam utišava i ritmički uravnotežuje u osobitosti intimna svijeta. Iz nepresušne riznice impresionističkih i fovističkih uzora razvio je svoj odmjereni stil. Slika pejzaže i vedute, a cijela njegova potonja poetika izrasla je iz prisnih motiva i prostora ateljea (autoportreti, portreti, puteni akt, interijeri, mrtve prirode). Od 60-ih pod Mattisseovim uplivom slika plošnije. Šohajev kolorit sklad je uglavnom plavih, zelenih i ljubičastih stupnjevanja. Ukošenom kompozicijom i obrnutom perspektivom slika Slikar i predmeti (1957.) pokazuje takav utišani kolorit, svjesnost slikarskog poziva te tihi predmetni život. Diplomirao je na ALU-u u Zagrebu (Lj. Babić, V. Becić) 1931., a 30-ih se usavršava u Parizu. Godine 1934. gostuje na izložbi Grupe trojice, te je prepoznat kao poetski realist. Izlagao je na Venecijanskom bijenalu 1942., a ranih 50-ih samostalno izlaže u Parizu. S O. Postružnikom i F. Šimunovićem 1958. osniva Grupu trojice, a tek 1968. prvi puta samostalno izlaže u Modernoj galeriji, u kojoj je donacija supruge Hede Šohaj 2017. predstavljena izložbom. Bio je likovni suradnik Arheološkog muzeja u Zagrebu (1935. – 1965.), te član HAZU-a od 1977. Dobitnik je Nagrade „Vladimir Nazor“ za životno djelo 1978. Glazbeno nadaren, svirao je klavir (klasa S. Stančić), kao i violinu. Glazba je ispunjavala autorov meditativni prostor, a naročito je volio F. Chopina.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb