Autorica izložbe i likovnog postava: Iva Körbler
Vizualni identitet i grafičko oblikovanje: Ana Zubić
Fotografije: Goran Vranić

Nakon više od trideset godina, koliko je prošlo od posljednje monografske izložbe Alberta Kinerta u Vranyczanijevoj palači, u Modernoj galeriji 7. lipnja 2018. predstavljena je kritička retrospektiva opusa istaknutog hrvatskog slikara i grafičara.
Izložba u kustoskoj koncepciji povjesničarke umjetnosti i likovne kritičarke Ive Körbler uz reprezentativna umjetnikova djela iz fundusa Moderne galerije, pokazala je javnosti i djela iz drugih muzejsko-galerijskih institucija u Hrvatskoj, kao i ona iz privatnih zbirki koja su dosad rijetko viđena, a mnoga su bila pokazana i prvi put. U prikupljanju građe za ovaj značajan kulturni događaj veliku podršku pružila je i obitelj Alberta Kinerta, koja se brine o umjetnikovoj ostavštini.

Smatram kako je prošlo dovoljno vremena da se Kinertov opus sagleda na novi kritički način, i da se rekontekstualizira i revalozira njegovo mjesto u suvremenoj hrvatskoj umjetnosti od početka pedesetih godina 20. stoljeća do danas. Grafički opus Alberta Kinerta iznimno je dobro upisan u memoriju hrvatske moderne i suvremene grafike, za razliku od segmenta slikarstva, laviranih tuševa i skulpture malog formata. U pamćenju naše kulturne sredine najviše je sačuvan po djelima s kraja sedamdesetih i prve polovice osamdesetih godina 20. stoljeća, stoga nas iz recentne perspektive zanima Kinertov doprinos hrvatskoj liniji enformela, odnosno, problema materije u slikarstvu, egzistencijalističke inačice spaljene zemlje i preživjelih ostataka, ali i apstraktno-organičke dimenzije umjetnikove tzv. protoplazmičke morfologije, koja će tijekom šezdesetih godina 20. stoljeća paralelno supostojati u Kinertovom opusu s natruhama reljefne fakture u njegovom prostoru „Bioloških varijacija“ i „Bezimenih oblika“.
Albert Kinert blizak je enformelu na tragu Ive Gattina i Eugena Fellera, kao i organičkoj viziji materije slike, zajedno s Ordanom Petlevskim, Borisom Doganom i Biserkom Baretić, odnosno, negeometrijske struje u hrvatskoj umjetnosti pedesetih i šezdesetih godina prošlog stoljeća, koja se jasno distancirala od koncepta i svjetonazora EXAT- a i Novih tendencija. Kinert u slikama, akvarelima, tuševima i grafikama njeguje tzv. apstraktnu viziju koja se postpeno transformira u specifičnu inačicu organičke mikrofiguracije, a struktura enformelne površine povlači se pred bujicama metamorfnog, fantastičkog, bizarnog, gotovo egzotičnog rukopisa. U figurativnom periodu, ti se elementi konkretiziraju u nadrealističko-halucinantan svijet između stvarnosti i snova. Od 1957. godine Kinertove slike, crteži i grafike postaju sve više apstraktno-organičke, gdje se vizija spaja sa slikarskom materijom, a podloga dobiva karakterističnu „kinertovsku“ granuliranu fakturu i specifičnu polikromiju. Početkom šezdesetih godina javlja se u umjetnikovom slikarstvu biomorfni element, međutim, slikar i dalje njeguje karakterističnu mikrofiguraciju. Do kraja šestog desetljeća, umjetnik je zaokupljen svijetom biološke, protoplazmičke morfologije i bezimenih oblika iz prapovijesti, da bi se u sedamdesetim godinama 20. stoljeća u njegovoj mikrofiguraciji pojavili erotski motivi te figurativne metafore ljubavi i intime. Jedinstvena umjetnikova morfologija, bez prethodnika i sljedbenika, ostala je posebnim mjestom hrvatske suvremene umjetnosti. Iva Körbler

Izložba se u Modernoj galeriji mogla razgledati do 8. srpnja 2018.