Počevši pisati o radovima izabranima bez mnogo predomišljanja upravo za ovu izložbu trebalo mi se ponajprije suočiti sa, zapravo, jedinom dvojbom. Bila je to moguća promjena radnoga naslova izložbe, a u smislu neke druge kritičke, gotovo alternativne, interpretacije motiva koji se opravdano u pripremi izložbe nametnuo kao leitmotiv. Motiv apstrahirana krajolika. Još je to jedna od niza kritičarskih magli kakve nikada nisam željela, upoznavši, a potom od sredine devedesetih godina stalno prateći grafički, slikarski i performerski rad Josipa Zankija. Kada se pak prisjetim izložbe održane u Umjetničkom paviljonu u Zagrebu (od 7. svibnja 2009. do 14. lipnja 2009.) moje razmišljanje o jedinstvenu ciklusu akrilika na platnu Josipa Zankija moglo bi postati univerzalnim. Ivanka Reberski u povodu spomenute izložbe obradila je temu transformacije krajolika u hrvatskom slikarstvu početkom druge polovice 20. stoljeća prateći glavne pojave analizom sadržanom unutar međunaslova kao Poticaji iz prirode, Mikropejzaži, Metafore prostora i Pobude iz vlastite nutrine. Djelo Josipa Zankija slikara mlađe generacije na svoj način u potpunosti je sraslo u svaki spomenuti međunaslov… Kao individualni doprinos „slikarstvu u doba elektroničkih medija“ biranjem metoda iz djela umjetnika poput Biserke Baretić, Borisa Dogana, Alberta Kinerta, Frane Šimunovića i drugih… postigao je premosnicu prema likovnoj kritici koja odavno ne bi trebala povremenu dekorativnost cjeline, u sinergiji s vještim rukopisom ili prikrivenim motivom, definirati u okviru figurativna pristupa slikarstvu generacije umjetnika sa zagrebačke Akademije likovnih umjetnosti. Ivanka Reberski podsjetila je u povodu prije spomenute izložbe na povijesnu osnovu iz vremena Exata, enformela i Novih tendencija primjerenu i novim interpretacijama unutarnjih krajolika autora mlađih i srednjih generacija. Mogao bi to biti nastavak promišljanja i mogućnosti iščitavanja složenog, umjetničkog i povijesnog okvira, u smislu slikovne preobrazbe svijeta u umjetno proizveden, što medijski konstruira vlastitu sliku u ontologijskom smislu.
Koraljka Jurčec Kos