… Kuzma Kovačić akceptirao je golemo povijesno naslijeđe kao neprolaznu vrijednost, ali i vrelo neiscrpne stvaralačke energije koja se pojavljuju u jasnim konturama – a pratimo je u dinamičnim preobrazbama kroz njegovo stvaralaštvo – u punini svoje prirode. Obilježenu lokalnim hvarskim tipičnostima i mediteranskim ozračjem, tu je tradiciju snažno prožela i kršćanska kultura i njezina religioznost te golema graditeljska i kiparska darovitost i vještina očuvana kroz povijest u stilskim slogovima i živoj svakodnevici na pjaci, rivi, u nevelikim ulicama, skladnim zvonicima, velebnim palačama… Iz ovih je vrijednosti kipar izgradio svoj odnos prema prostoru koji ga okružuje još od njegova djetinjstva, pa, koliko god se ambijentalna dimenzija prostora širila rodnim i dragim mu gradom (Hvarom), a u velikim i reprezentativnim zdanjima i prema monumentalnom, njegova se mjera istodobno sužava u emocionalnom doživljaju fokusirana u intimni zapis snažne likovne izražajnosti. …
… U sintezi unutrašnjeg i vanjskog prostora, u asimilaciji razlika i brisanju suprotnosti pojmom intimnog, kipar pokriva i vrijednosti koje ga ispunjavaju. One se iščitavaju u jednom središtu, emaniraju iz istog duhovnog ishodišta prožetog religioznom osjećajnošću Božje prisutnosti u čvrstoj kiparevoj vjeri koju izražava likovnim sredstvima. Tu vrijednost, duhovnu i vjerničku, oblikovao je Kuzma Kovačić iznimnim kiparskim umijećem kojim je potvrdio da djelo nije stvorio samo vještim rukama, već i nadahnutom vjerom. …
… Kiparove značajke ne prepoznaju se samo u sakralnim djelima i prostorima, nego i u spomeničkoj skulpturi postavljenoj u javnim prostorima, dakako, s drugačijom svrhom i funkcijom, jer je udio religioznog znatno reduciran ili posve zanemaren. Osobito je značajno naglasiti da su sve odlike ovoga vrsnog kipara prepoznatljive već u njegovim skicama i studijama. Te odlike nisu slabije izražajne snage ili manje sugestivnosti u malim formama, kao što ništa od svojih likovnih vrijednosti ne gube u svom rastu u visinu, u većim i konačnim mjerama spomeničke plastike postavljene u javnom prostoru. Naprotiv, upravo u njima se potvrđuje stara istina da "malih" formi i nema, odnosno, da se snaga njihove izražajnosti može iščitati i u ovoj mjeri, jer su ih oblikovale iste, vješte i nadahnute kipareve ruke. …
Odlomci iz predgovora Milana Bešlića katalogu izložbe
Kovačićeve spomeničke i sakralne skulpture (skice, studije, modeli, makete)
Kuzma Kovačić, Spomenik hrvatskim braniteljima (Makarska), 2003.