Slavko Šohaj
Cvijeće s lubenicom i limunom, 1986.
ulje na platnu
88,5 x 98,5 cm
MG-6936

Slavko Šohaj (Zagreb, 1908. – 2003.) jedan je od najistaknutijih predstavnika hrvatskog lirskog intimizma. Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje su mu mentori bili ugledni slikari Ljubo Babić (Jastrebarsko, 1890. – Zagreb, 1974.) i Vladimir Becić (Slavonski Brod, 1886. – Zagreb, 1954.). Svoje umjetničko usavršavanje nastavio je u Parizu gdje je tijekom dvaju boravaka, 1931.–1932. i 1939. godine, izravno svjedočio dinamičnoj avangardnoj sceni. Prvi javni nastup imao je 1934. godine u Zagrebu, kada je izlagao kao gost „Grupe trojice“. Kritika ga je tada prepoznala kao autentičnog predstavnika figuralnog poetskog realizma.
Boravak u Parizu dodatno je produbio umjetnikovo stvaralaštvo, čiji je opus ponajviše posvećen intimističkim temama, portretima, aktovima i mrtvim prirodama. Stvarao je pod utjecajem francuskih velikana – Henrija Matissea (Le Cateau-Cambrésis, 1869. – Nica, 1954.) i Paula Cézannea (Aix-en-Provence, 1839. – 1906.), a bio je inspiriran i slikarstvom Claudea Moneta (Pariz, 1840. – Giverny, 1926.). Mrtve prirode te motivi voća, koji posebno dolaze do izražaja u Šohajevim djelima, prisutni su u umjetnikovu stvaralaštvu tijekom cijelog njegova života. Od šezdesetih godina slikarski izraz mu se postupno mijenjao – djela su mu postala dekorativnija i plošnija, uz sve izraženiju dominaciju subjektivnog izraza u apstraktnoj formi te stilizaciju oblika. Slika „Cvijeće s lubenicom i limunom“, koja pripada kasnijoj fazi umjetnikova stvaralaštva, odražava odvažnu kolorističku paletu boja i slobodni rukopis te svjedoči o Šohajevom kontinuiranom istraživanju forme i boje te apstraktnog i figurativnog izraza.

Tekst: Luciana Fuks, kustosica pripravnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb