Josip Račić, Pred ogledalom, 1908.

Kroz hrvatsku povijest umjetnosti

Počevši od 19. stoljeća pa sve do danas, studija ljudskog lika, bilo da je riječ o portretu ili aktu, osnova je akademskog obrazovanja. Karakteristični način učenja na devetnaestostoljetnim akademijama pokazuju crteži studija glave po gipsanom odljevu Nikole Mašića te studija akta, također prema gipsanom odljevu Jelke Struppi Wolkensperg. Koliku su važnost proučavanju anatomije pridavali umjetnici, osnivači Akademije, pokazuje Anatomski atlas za umjetnike koji su izradili Rudolf Valdec i Bela Čikoš Sesija Čikoš kao strog profesor, sklon tradicionalnom podučavanju, koristit će, međutim, za to doba novi medij, vlastite fotografije aktova kako bi što točnije prikazao ljudski lik. Talentirani studenti i u tako strogim vježbama iznalazili bi pukotine za svoj kreativni čin.

Skupina portreta umjetnika školovanih na minhenskoj akademiji te portreti Vlahe Bukovca pokazuju isti način rada svojstven slikarstvu 19. stoljeća koji poštuje simetriju u smislu središnjeg smještaja portretirane osobe, koristeći zemljane tonove sa svijetlim partijama inkarnata (Menci Clement Crnčić, Slavonac runi kukuruz; Nikola Mašić, Portret djevojčice; Ferdo Quiquerez, Portret starice). Druga generacija minhenskih studenata za dugo, da ne kažemo zauvijek, zacrtat će hrvatsko moderno slikarstvo. Upoznavanje s Manetovim slikarstvom te fascinacija španjolskim zlatnim vijekom ostat će okosnicom većini kasnijih slikara od Ljube Babića (Portret Miroslava Krleže,) sve do Josipa Vanište, pa i slikara mlađe generacije (Autoportret, Stipan Tadić). Drugu liniju činit će, kao što smo već napomenuli, djela koja utječu drugačijim porivima – angažiranoj umjetnosti, a koju će na akademiji zagovarati Krsto Hegedušić. Zaključno poglavlje izložbe pripada djelima koja poštuju zadana akademska pravila, od motiva (Francesco Hayez: mitološka tema; Jaroslav Čermak, Robert Frangeš Mihanović: povijesni motiv; Marcello: sakralne teme; Franz Xavier Winterhalter, Vlaho Bukovac, Luigi de Amici; portreti) do načina izrade, dakle, poštuju stroge propisane kanone.

<- Povratak na Poglavlja

Skip to content