Stipan Tadić, Autoportret s lavandom, 2009.
Novi sadržaj pojma
Podučavanje na današnjim akademijama razlikuje se od onog prije pedesetak ili čak sto godina, što posljedično znači da je sama „akademska“ umjetnost doživjela svojevrsnu „modernizaciju“, čime se mijenja suvremeni sadržaj pojma.
Prihvatimo li terminološku odrednicu da je „akademizam“ u užem smislu pojma pojava koja bez obzira na stil, poetiku itd. neinventivno, ali vješto ponavlja određene kanone i izričaje, primjenjujući pri tom svojevrsni shematizam, onda taj pojam možemo primijeniti na takve radove koji nastaju u svim epohama. Kao što biti tradicionalist ne znači biti konzervativan, tako i biti akademski umjetnik ne znači biti pobornikom akademizma. Akademsko podučavanje treba shvatiti u njegovom izvornom smislu, dakle, u smislu stjecanja znanja koje pomaže da se u potpunosti oslobodi umjetnički genij dan samo onima posvećenima.