dr.sc. Ivana Rončević Elezović

Povratak na Djela nepoznatih autora

Među ostalim temama zastupljenim u skupini slika nepoznatoga autora i datacije pronalazimo primjere slikarstva religiozne tematike, mitološke scene, mrtve prirode, akt, historijsko slikarstvo i žanr-scene. Mrtva priroda (MG-3151), za koju smo pretpostavili da je nastala tijekom 18. stoljeća, formalno spada u tematiku mrtve prirode. Značenjski, međutim, riječ je o alegoriji tipa memento mori koja podsjeća na prolaznost ovozemaljskog te propadljivost materijalnog i svjetovnog. Pomnija ikonografska analiza, međutim, otkriva da je prikazana alegorija kršćanske naravi te ju svrstavamo u skupinu sakralnoga slikarstva religiozne tematike. Naime, prikazane dvije lubanje očita su asocijacija na prve ljude, Adama i Evu, a zagrižena jabuka i zmija upućuju na upozorenje da je njihova smrt i propadanje posljedica grijeha. Na poleđini platna pronalazimo naljepnice s natpisom F. E. Hinz / (monogram) 30. Slika je prethodno bila zavedena u Knjizi KOMZA-e pod rednim brojem 1796 te je upisana u Inventarnu knjigu tadašnje Moderne galerije Rješenjem broj 86/1-73 23. travnja 1973. godine Odlukom Galerijskog odbora.[63]

Sakralnom slikarstvu također vjerojatno 18. stoljeća pripada i prikaz Krist na križu (MG-2117). Riječ je o djelu solidne izrade na kojemu, kao i na prethodno analiziranoj slici, prevladava tamni kolorit s dramatičnim kontrastom osvijetljenoga glavnog motiva u središtu kompozicije po uzoru na baroknu dramaturgiju: prizor raspetoga Krista, s lubanjom u podnožju križa, a na vrhu natpis INRI.[64] Mrtvačka glava koja se gotovo redovito prikazuje u podnožju križa dvojaka je aluzija. Prva je na pojam Kristove muke i brdo izvan Jeruzalema gdje je prema Bibliji Isus raspet, Golgotu ili u latinskom prijevodu Kalvariju. Naime, naziv Golgota potječe od aramejske riječi gulgulta što znači lubanja jer su kameni obrisi moguće podsjećali na lubanju te je bilo mjesto smaknuća u starome vijeku. Druga je aluzija na upravo Adamovu lubanju budući da je Kristova mučenička smrt na križu bila znakom otkupljenja čovjeka od Adamova istočnog grijeha koji baštini čitav ljudski rod.

Tijekom pregleda materijala u sklopu priprema ove izložbe, muzejska savjetnica Dajana Vlaisavljević pretpostavila je da bi autor Mrtve prirode s kukuruzima (MG-2782), koju smo vremenski procijenili u posljednju četvrtinu 19. stoljeća, mogao biti Izidor Kršnjavi (1845. – 1927.) Naime, stilom, rukopisom i motivski slika neupitno asocira na dvije Kršnjavijeve  mrtve prirode komponirane kao ovješene girlande iz 1874. godine, koje danas poznajemo samo preko staklenih negativa koje je snimio nepoznati fotograf, a nalaze se u privatnome vlasništvu.[65] Na ovaj zaključak dodatno upućuje istovjetna oslikana pozadina slike motivom uspravnih drvenih dasaka. Podudaranje svih ovih detalja čini atribuciju slike Kršnjavome poprilično vjerojatnom. Riječ je o prikazu simetrične kompozicije tamnog tonaliteta sa svjetlijim smeđim i bež tonovima središnjega motiva i solidnom akademskom realizmu karakterističnom za posljednju četvrtinu 19. stoljeća bez natruha prenesenih značenja s tipičnom kompozicijom akademske mrtve prirode kakvu primjerice često susrećemo u prikazima ovješenih mrtvih životinja, često lovačkih trofeja, kao na slici Miroslava Kraljevića (1885. – 1913.) Divlje patke iz 1910. godine, također u vlasništvu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, ili Mrtva priroda – divlje patke, s. a. Nikole Mašića (1852. – 1902.). Slika je prethodno bila zavedena u Knjizi pohrane pod brojem MGP-800 te ju je 20. veljače 1970. godine gospođa Elza Rukavina Darovnim ugovorom br. 91/2-1970 predala u vlasništvo tadašnje Moderne galerije.[66]

Među pregledanim umjetninama nemali je broj primjera žanr-slikarstva s prizorima iz svakodnevice života plemstva, građanstva i puka. Žanr susrećemo u povijesti slikarstva od njegovih početaka, a kao slikarska vrsta osobito bogatu tradiciju ima u nizozemskom slikarstvu baroknoga razdoblja odakle se moda ovakvih prizora proširila Europom, naročito u 19. stoljeću, a predstavljalo je, poput pejzaža, put demokratizacije umjetnosti ka afirmaciji takozvanih manjih tema kao slikarskih prikaza jednakovrijednih onima reprezentativnoga slikarstva. Primjer europske disperzije ovakvoga slikarstva predstavlja djelatnost slikara Bambocciantija djelatnih u Italiji, odnosno preciznije u Rimu od oko 1625. godine do kraja 17. stoljeća. Bili su to slikari pastorala i žanra, većinom Nizozemci ili Flamanci, koji su Italiji predstavili već postojeće slikarstvo seoskih prizora iz Nizozemske 16. stoljeća. Uglavnom su producirali malene slike s prikazima iz svakodnevnog života nižih rimskih staleža ili puka iz rimske okolice. Tipične scene uključivale su prodavače hrane i pića, zemljoradnike i mljekarice pri poslu, vojnike u dokolici ili za odmora, prosjake i slično. Unatoč prizemnoj i prostodušnoj prirodi ovakvih prizora, ove su slike uživale veliku popularnost te su postizale pristojne prodajne cijene. Popularnosti ovakvih scena svjedoči i značajna zastupljenost žanr-scena među djelima nepoznatoga autora i datacije u Zbirci Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.

Prva  slika koju bismo karakterom mogli svrstati u ovu kategoriju, unatoč pompoznu naslovu, jest  Historijski prizor (MG-3034) prema slikarskom stilu najvjerojatnije nastao u 18. stoljeću. Slika je ušla u Knjigu inventara Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti Rješenjem broj 86/1-23 od 23. travnja 1973. godine Odlukom Galerijskog vijeća iz Knjige KOMZA-e, gdje je bila zavedena pod rednim brojem 6.[67] U  isto razdoblje svrstavamo i vrlo dobru kompoziciju Mladi par s dva psa (MG-3035), koja je istim aktom uvedena u Knjigu inventara NMMU-a.[68] Ovom zaključku u prilog ide kostim portretiranih, način slikanja karakterističan za 18. stoljeće te sklonost kićenosti rokoko ere osjetnoj i u „rasplesanom” rukopisu koji tvori dojam vibrantnosti i pokrenutosti formi. Maleni prikaz Žena čita (MG-3037), naslikan tehnikom ulja na limu u masivnom, pozlaćenom okviru bogate reljefne ornamentike, također bismo svrstali u 18. stoljeće. Sa stražnje strane ove slike pronalazimo srebrnu medaljicu sa zapisom Sabor NRH / BR. 17 88 prema čemu zaključujemo da je umjetnina vjerojatno određeni period bila smještena u prostorijama Sabora Narodne Republike Hrvatske. Također je u inventar Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti ušla Rješenjem broj 86/1-23 od 23. travnja 1973. godine Odlukom Galerijskog vijeća iz Knjige KOMZA-e, gdje se vodila pod rednim brojem 27.[69]  Slika Žena u kuhinji (MG-3042) također je, prema procjeni restauratora, iz 18. stoljeća.[70] Sliku je temeljito restaurirala te izradila detaljan elaborat koji dokumentira cjelokupan proces restauracije konzervatorica – restauratorica Kali Radojlović na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu.[71] Prikazuje stojeću figura žene iz profila u mračnoj kuhinji te pripada tradiciji prikaza interijera domaćinstava, osobito u kuhinji (okupljanje oko ognjišta). Povijest europskog slikarstva stoljeća obiluje ovakvim intimističkim scenama, osobito u vrijeme baroka, ali i kasnije tijekom 19. stoljeća, od primjera iz talijanskoga slikarstva poput braće Domenica i Gerolama Induna (1815. – 1878.; 1825. – 1890.), preko machiaiolske i resinske produkcije primjerice Silvestra Lege (1826. – 1895.), Odoarda Borranija (1833. – 1905.) ili Adriana Ceccionija (1836. – 1886.) i njihovih odjeka u slikarstvu Domenica Pesentija (1843. – 1918.) ili Giovannija Muzziolija (1854. – 1894.) sve do našega Vinka (Vicka) Marije Draganje (1856. – 1926.). Izdvojeni detalji na slici Žena u kuhinji djeluju poput malih mrtvih priroda.

        Obiteljski prizor oko zipke (MG-3053) stilom i pripadnošću bidermajerskom kultu obiteljskog života procijenili smo u prvu polovicu 19. stoljeća. I ona je u Knjigu inventara Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti ušla Rješenjem broj 86/1-23 od 23. travnja 1973. godine Odlukom Galerijskog vijeća iz Knjige KOMZA-e, gdje je bila zavedena pod rednim brojem 134,[72] kao i Prizor u krčmi (MG-3077) koji je prethodno u Knjizi KOMZA-e bio zaveden pod rednim brojem 332.[73] U potonjem je slučaju riječ o prikazu scene iz života puka prema holandskoj i flamanskoj tradiciji, kakvu su u Italiji pronosili ranije spomenuti slikari (Bamboccianti), s prizvukom breughellovskog u atmosferi, načinu oblikovanja i uspješno dočaranim veseljačkim prizorom s likovima iz nižih slojeva u krčmi, a koju smo pak smjestili u sredinu 19. stoljeća.

Slika Mrtva priroda (Cvijeće) (MG-2784) najvjerojatnije je nastala početkom 20. stoljeća. Ranije je u Knjizi pohrane bila zavedena pod oznakom MGP-803 te ju je također Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti Darovnim ugovorom poklonila gospođa Elza Rukavina.[74] Karakteristične je ugođajnosti za početak 20. stoljeća s ponešto tvrdoće u modelaciji i sentimentalnosti u prikazu dopadljivog prizora raznobojnog cvijeća, dominantno crvenih te prljavo roza i bijelih cvjetova, rasutih iz košare i rasprostrtih pred gledateljem.

Među pregledanim umjetninama izdvojila su se i dva prikaza žena u svakodnevici, vrlo visoke likovne razine novijega datuma. Prvi, kojega smo prema stilu prikaza smjestili u drugu četvrtinu 20. stoljeća, prikazuje staricu u crnini s rupcem oko glave, u punoj visini, posjednutu u tričetvrt profilu u ambijentu težačke kuhinje, signiran u donjem lijevom kutu inicijalom A. (MG-3133). Riječ je o modernijoj varijanti tradicije prikaza žena u svakodnevnim poslovima u interijerima domaćinstava o kakvima smo maloprije govorili. Odlikuje se sigurnim vladanjem likovnim izrazom redukcionističkoga, skicoznog rukopisa s majstorskim detaljem nehajno prebačene draperije s bijelim i crvenim prugama u pozadini koji pridonosi dojmu svježine prizora. Ovdje upotrijebljena tehnika ulja ostavlja hotimičan dojam prozračnosti akvarela zahvaljujući vještini slikarskoga rukopisa. Slika je u Knjigu inventara Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti ušla Rješenjem broj 86/1-23 od 23. travnja 1973. godine Odlukom Galerijskog vijeća iz Knjige KOMZA-e, gdje je bila zavedena pod rednim brojem 1649.[75] Druga slika, Djevojka s pticom iz 1955. godine (MG-6365), rad je na papiru rađen u tehnici laviranog tuša te prikazuje krhku, stojeću figuru mlade djevojke dok pridržava pticu. Stiliziran prikaz, izduženo oblikovanih formi i lazurnoga, prozirnog premaza gradi prozračan efekt profinjene elegancije i čiste lirike. Na poleđini pronalazimo naljepnicu sa zapisom: Custom frames by Abbott Picture Framers (…) Wisconsin Ave: N. W. Georgetown Washington D. C. U donjem lijevom kutu na prednjici nalazi se signatura Fenaris Paris 55. Natpisi nam govore da je djelo nastalo u Parizu 1955. godine, a opremljeno je u Sjedinjenim Američkim Državama. Ime slikara Fenaris ne govori nam puno budući da je riječ o nepoznatom autoru o kojemu je nemoguće pronaći podatke. Ove podatke potkrjepljuje i muzejska dokumentacija jer u Knjizi inventara saznajemo da je slika u Muzej dospjela ostavštinom gospođe Melite Pešelj iz Washingtona.[76]

Fusnote
[63] Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga II (od MG-3000 do MG-6937), 1973., 1.–520., 16.

[64] Iesus Nazarenus Rex Iudaeorum – Isus Nazarećanin, kralj židovski.

[65] Vidjeti: Dajana Vlaisavljević, „Slikarstvo Ise Kršnjavoga“, u: Slikar Iso Kršnjavi. Čovjek svoga vremena, katalog izložbe, (ur.) Margareta Legiša, Zagreb: Izložbeni salon Izidor Kršnjavi – Škola primijenjene umjetnosti i dizajna, 1993., 15–19., 17.; Iso Kršnjavi, veliki utemeljitelj. Ministar europskog duha, katalog izložbe, (ur.) Ana Filep, Zagreb: Hrvatski povijesni muzej, 2012., 74., 75.

[66] Muzejska dokumentacija NMMU-a, Inventar „Pohrana“ Moderne galerije, 1.–200., 82.; Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga I (od MG-1 do MG-2999), 1.–280., 260.

[67] Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga II (od MG-3000 do MG-6937), 1973., 1.–520., 4.

[68] Slika je prethodno u Knjizi KOMZA-e nosila redni broj 26., Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga II (od MG-3000 do MG-6937), 1973., 1.–520., 4.

[69] Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga II (od MG-3000 do MG-6937), 1973., 1.–520., 4.

[70] Kali Radojlović, Konzervatorsko-restauratorski radovi na slici „Žena u kuhinji“ iz Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u Zagrebu. (Diplomski rad). Zagreb: Sveučilište u Zagrebu, Akademija likovnih umjetnosti (2024), 1.–122., 10.–12. Preuzeto s https://urn.nsk.hr/urn:nbn:hr:215:555042

[71] Isto, 1.–122.

[72] Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga II (od MG-3000 do MG-6937), 1973., 1.–520., 6.

[73] Isto, 8.

[74] Muzejska dokumentacija NMMU-a, Inventar „Pohrana“ Moderne galerije, 1.–200., 82.; Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga I (od MG-1 do MG-2999), 1.–280., 261.

[75] Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga II (od MG-3000 do MG-6937), 1973., 1.–520., 14.

[76] Isto, 335.

Povratak na Djela nepoznatih autora