dr.sc. Ivana Rončević Elezović

Povratak na Djela nepoznatih autora

Motiv životinje u likovnoj umjetnosti pratimo od njezinih samih početaka: od prapovijesnoga slikarstva s magijskom funkcijom, preko drevnih mitologija u kojima su stvarane kimere minotaura, kentaura i slično, sve do klasičnih prikaza životinjskoga svijeta u zapadnoj umjetnosti u sklopu portretnih, žanr, historijskih i pejzažnih kompozicija ili pak njihova samostalna prikaza u modernome slikarstvu. Korpus djela nepoznatoga autora i datacije u fundusu Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti također posjeduje niz uspješnih likovnih prikaza životinjskoga svijeta.[49] Prikazi životinja koje smo pregledali mahom pripadaju srednjoeuropskome likovnom slogu münchenske i bečke škole.[50]

Ovo se naročito odnosi na sliku nepoznata autora Pas (MG-3033), koju smo prema slikarskom stilu datirali u posljednju četvrtinu 19. stoljeća. Primjer je izuzetno kvalitetnog portreta životinje na velikom formatu u gorskom pejzažu. Vješto realistički naslikana životinja svojom posturom i veličinom ostavlja moćan dojam, pojačan impozantnošću okolnoga krajolika. Bočno prikazanog tijela, zakretanjem glave i usmjeravanjem pogleda prema promatraču ostvaruje se komunikacija životinje s publikom. Slika je u inventar Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti ušla iz Knjige KOMZA-e (gdje se vodila pod rednim brojem 5) Rješenjem broj 86/1-73 Odlukom Galerijskog odbora od 23. travnja 1973. godine.[51]

Egzotičan prizor Tropskoga pejzaža (MG-3047), vjerojatno iz sredine 19. stoljeća, naslikan je vještim naturalističkim načinom s minucioznim iscrtavanjem detalja prikazanih egzotičnih biljnih i životinjskih vrsta u smaragdnim, plavičastim i smeđim tonovima s pokojim akcentom crvene. Također se prethodno nalazila u Knjizi KOMZA-e (redni broj 96).[52]

U ovoj skupini radova nailazimo na osobito brojne primjere slikâ konja. Lik konja uklopljen u žanr-scene pronalazimo primjerice na radovima U kovačnici (MG-3038) i Pred konjskom stajom (MG-3061). Slika U kovačnici ostavlja dojam ranijeg nastanka ili održavanja žanr-slikarstva 18. stoljeća u 19. stoljeću. Prizor s prikazom figura izduženih proporcija u tamnim tonovima, sa središnjim akcentom na prizoru bijeloga konja pri potkivanju i crvenih detalja na odjeći muškarca koji mu pridržava podignutu nogu, u donjem lijevom kvadrantu sadrži još i prikaz posjednuta psa, pogleda usmjerena ka promatraču. U gornjoj lijevoj polovici slike naziru se crni obrisi s očito nedovršenim prikazom još jednoga konja u stajanju kojega za uzde pridržava ljudska figura. Na središtu donje letve okvira s prednje strane nalazimo pričvršćenu limenu pločicu s naslovom djela na hrvatskome te možebitnom atribucijom E. Ch. Müller, autora o kojemu ne pronalazimo podataka. Sliku Pred konjskom stajom prema stilu prikaza smjestili smo u drugu polovicu 19. stoljeća. Djelo prikazuje grupu kicoški odjevenih muškaraca s visokim cilindrima i konja u pejzažu pred stajom u aktivnosti pripreme za jahanje ili povratka s njega. Zanimljivo je da na sredini donje letve pozlaćenog okvira s prednje strane pronalazimo reljefno oblikovanu riječ HAP HAZARD, čije je prvotno značenje u engleskom jeziku bilo sinonim za pridjev slučajno, a potom se počelo upotrebljavati u značenju opisa stanja u kojemu stvari nalazimo razbacane bez vidljivoga reda ili logike. Obje su slike u Knjigu inventara Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti prešle iz Knjige KOMZA-e, gdje se U kovačnici vodio pod rednim brojem 29, a Pred konjskom stajom pod rednim brojem 190.[53]

        Konj pred dvorcem (MG-3075) najvjerojatnije je naslikan tijekom posljednje četvrtine 19. stoljeća. Ovaj lijepi akvarel realističkoga sloga i lazurnih namaza u središtu prikazuje stajaću figuru konja životnoga pogleda usmjerena u promatrača i crno-bijeloga psića na lijevoj polovici slike, smještenih ispred arhitektonskoga ulomka pročelja dvorca s naznačenim biljnim raslinjem vrta.[54] Prema naljepnici na poleđini slika je opremljena u Beču (C. Bühlmayer / K. k. Hof-Vergolder / I. Michaeler Durchhaus, Mariahilfer strasse 45., Wien).[55] Iz opširnog zapisa na njemačkom jeziku na poleđini slike saznajemo da je prikazanoga konja vjerojatno imena Ali kupio Hugo II. grof von und zu Eltz (1817. – 1848.) 1845. godine u Rumi, na imanju obitelji Pejačević u Srijemu. Nakon 1848. godine prelazi u vlasništvo Ladislava ml. grofa Pejačevića (1828. – 1916.), koji ga je primio kao izraz ljubaznosti grofa iz Vukovara. Prikazani pas imena Pinč (?) pripadao je Sophie, grofici von Schönborn-Wiesentheid, r. grofica zu Eltz (1814. – 1902.), koja ga je poklonila najvjerojatnije Ludvini, grofici Eltz, r. Pejačević (1826. – 1889.). Konj Ali prikazan je kako stoji ispred vanjske terase koja pripada dr. (nečitko) u Vukovaru. Slika je poklon grofa Pejačevića grofici Pejačević. Zapisano u Vukovaru 1906. godine.[56] Prema tumačenju Silvije Lučevnjak, ravnateljice Zavičajnog muzeja u Našicama smještenoga u dvorcu obitelji Pejačević i poznavateljici slavonske plemenitaške povijesti, „u pitanju su rođaci, Eltzovi iz Vukovara i Pejačevići iz rumsko-retfalačke grane, odnosno njihova čuvena ergela u Rumi“.[57] Štoviše, uz pomoć kolegice Lučevnjak uspjeli smo pretpostaviti autora slike Ladislava grofa Pejačevića koji se amaterski bavio slikarstvom, a o kojemu su opširnije pisali Jasminka Najcer Sabljak i Đorđe Bošković.[58]

Slika Dva konja (MG-3124), naslikana na realistički način s početka 20. stoljeća, slobodna i vidljiva poteza kistom i sjena iz komplementarnih tonova prikazuje dva stajaća, paralelno postavljena, smeđa upregnuta konja u zelenilu seoskog ambijenta. Prethodno je bila zavedena u Knjizi KOMZA-e pod rednim brojem 1491.[59] U donjem lijevom kutu pronalazimo nečitku signaturu, a na poleđini platna pronalazimo uljem skiciran, nedovršen prikaz konja koji pase. U isto razdoblje svrstavamo nešto „tvrđi” realizam prikaza seoske scene s dvije ljudske figure, muškom i ženskom, te magarcem, kravama koje pasu i volovima u zaprezi u prirodnom okružju sela pod nazivom Pejzaž (MG-3149), također dospjelu u NMMU iz Knjige KOMZA-e 1973. godine (redni broj 1794).[60] Zanimljivost je da uz lijevi rub ove slike već vidimo prikaze dalekovoda koji provode struju.

Prikaz kokoši i gusaka čest je u slikarstvu barokne tradicije i tradicije žanr i pejzažnoga slikarstva 19. stoljeća. Perad u dvorištu (MG-1855), za koju smo pretpostavili da je naslikana početkom 20. stoljeća, potkrijepila je ovu našu procjenu kada smo detaljnim pregledom slike pronašli u lijevom donjem kutu olovkom ispisanu jedva vidljivu nečitku signaturu (Bares [?]) s preciznom datacijom u kolovoz 1917. godine, koja govori u prilog tezi o „dugome devetnaestom stoljeću”. Riječ je o solidnom realizmu u tehnici akvarela na papiru sa središnjim prikazom figure pijetla okruženog kokošima i bijelim guskama u pozadini, u ambijentu seoskoga dvorišta. Prikazi peradi u domaćoj su tradiciji osobito značajni u slikarskoj ostavštini Nikole Mašića (1852. – 1902.), a njegove europske paralele valja tražiti primjerice u produkciji Katalonca Mariana Fortunyja y Carbòa (1838. – 1874.),^[61] čije slikarstvo i dovodimo u vezu s Mašićevim. U Inventarnoj knjizi Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti u rubrici Ušla u zbirku (provenijencija umjetnine) uz ovu sliku pronalazimo zabilježbu: MUO (Muzej za umjetnost i obrt), Redni broj 398.[62]

Fusnote

[49] O slikarstvu animalizma pogledati: Dajana Vlaisavljević, Sve naše životinje, katalog izložbe, (ur.) Lada Bošnjak Velagić, Zagreb: Moderna galerija, 2017.

[50] Vidjeti, primjerice: Hans-Peter Bühler, Anton Braith. Christian Mali. Tier maler der Münchner Schule, Mainz am Rhein: Verlag Philipp von Zabern, 1981.

[51] Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga II (od MG-3000 do MG-6937), 1973., 1.–520., 4.

[52] U Knjigu inventara tadašnje Moderne galerije također je prešla Odlukom Galerijskog odbora, Rješenjem broj 86/1-73. od 23. travnja 1973. godine.; isto, 5.

[53] U Knjigu inventara NMMU-a ušle su Odlukom Galerijskog odbora, Rješenjem broj 86/1-73. od 23. travnja 1973. godine.; isto, 4., 7.

[54] Slika je u NMMU također dospjela iz Knjige KOMZA-e (redni broj 311) Odlukom Galerijskog odbora, Rješenjem broj 86/1-73. od 23. travnja 1973. godine.; isto, 8.

[55] Uramljivački obrt C. Bühlmayer u Beču postoji i danas, a ima tradiciju od 1833. godine.

[56] Zahvaljujem na pomoći s prijevodima zapisa na njemačkom jeziku prof. Asti Car, unuci dugogodišnje kustosice Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu i povjesničarke umjetnosti, dr. sc. Anke Simić-Bulat (1899. – 1987.). Također zahvaljujem prof. Silviji Lučevnjak na pomoći oko ispravnih povijesno-dokumentarnih podataka u vezi s plemićkim obiteljima i odnosima u navedenom zapisu.

[57] Elektronička pošta Silvije Lučevnjak Ivani Rončević Elezović od 29. kolovoza 2025.; Zahvaljujem prof. Silviji Lučevnjak na pomoći u rasvjetljavanju činjenica sa zapisa na poleđini slike Konj pred dvorcem (MG-3075).

[58] „Ladislav grof Pejačević posljednji je muški član rumsko-retfalačke grane ove obitelji. Živio je u Retfali kod Osijeka i Hadersdorfu kod Beča, a upravljao je i rumskim posjedom, koji je na prijelomu 19. u 20. stoljeće značajno gospodarski unaprijedio. Sačuvani su memoarski zapisi u kojima je grof Ladislav opisao tragičnu smrt svoga šogora, Huge grofa Eltza, i nemire u Srijemu i Slavoniji 1848. godine. Njegove uspomene pridonose boljem poznavanju načina života našega plemstva sredinom 19. stoljeća. Opisan je i njegov skroman, no zanimljiv crtački opus, te odnos prema austrijskom umjetniku Franzu Altu, koji je dio svojih likovnih radova ostvario na imanjima plemićkih obitelji Pejačević i Eltz.“, Jasminka Najcer Sabljak i Đorđe Bošković. „Likovna i rukopisna ostavština Ladislava grofa Pejačevića iz Retfale i Rume“, u: Scrinia Slavonica, vol. 18, br. 1, 2018., 129.–174., 129. https://hrcak.srce.hr/211089. Citirano 04.09.2025.; Također, vidjeti: Najcer Sabljak, Jasminka i Silvija Lučevnjak. "Karlo i Ludvina Eltz — nositelji obnove Burga Eltz u 19. stoljeću." Peristil, vol. 60, br. 1, 2017, 61.-76. https://doi.org/10.17685/Peristil.60.5. Citirano 04.09.2025.

[59] U Knjigu inventara NMMU-a ušle su Odlukom Galerijskog odbora, Rješenjem broj 86/1-73. od 23. travnja 1973. godine., Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga II (od MG-3000 do MG-6937), 1973., 1.–520., 13.

[60] Odluka Galerijskog odbora, Rješenje broj 86/1-73. od 23. travnja 1973. godine. Isto, 15.

[61] Također poznat kao Mariano Fortuny y Marsal.

[62] Muzejska dokumentacija NMMU-a, Knjiga inventara, Knjiga I (od MG-1 do MG-2999), 1.–280., 173.

Povratak na Djela nepoznatih autora