Zoltan Novak, Ecce homo II., 1992.

Zoltan Novak
Ecce homo II., 1992.
ulje, metal, drvo/platno
130 x 130 cm
MG-6320

Zoltan Novak (1963.) jedan je od najpoznatijih hrvatskih slikara postmoderne narativne figuracije. Razrađuje ju u korelacijama i referencijama prema realnosti, likovnoj umjetnosti, filmu i književnosti. Studirao je na Nastavničkom odsjeku ALU-a u Zagrebu (N. Koydl, Z. Keser), a diplomirao kod Z. Kauzlarića Atača 1997. Od 2004. profesor je slikarstva na istoimenoj ustanovi. Od 1988. slikarstvo mu je prožeto art brutovskim i neoekspresionističkim odrednicama koje od ranih 90-ih metodom redukcijske figuracije formulira u paradigmatski znak Šetača. Potpuno oformljenog depersonaliziranog Šetača kreira 1994. te ga izvodi u slikama, siluetama, slikama-reljefima, znakovnim instalacijama, metama i križevima. Skicoznu unutarnju projekciju uobličava u piktogram, parafrazu Da Vincijeva čovjeka raširenih udova ili svjetlećeg znaka na semaforu. Ciklusom Noćne slike (2009.) Novak znaku vraća tjelesni i stvarnosni prikaz. Slika Ecce Homo II (hrv. Evo Čovjeka) iz 1992. parafraza je izraza Poncija Pilata koji ukazuje na vezana, bičevana i okrunjena Krista prikazana masi. To je izgledna metafora primijenjena na ratno doba u Hrvatskoj koja pokazuje slikarevu osjetljivošću za čovjekov raspeti položaj "između strahote i ekstaze življenja", izgubljenosti, opće smrtne opasnosti i unatoč brutalnim ratnim zbivanjima potrage za smislom. Slika je izvedena kao slika-reljef sa siluetom razapeta šetača u centru kompozicije istaknuta ispred razvedena križa. U tridesetak godina slikarskog djelovanja izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu (Rim, Pariz, München, New York, Berlin), a 2009. bio je hrvatski predstavnik na 53. venecijanskom bijenalu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Zoltan Novak, Dvoboj, 1998-2000.

Zoltan Novak
(1963.)
Dvoboj, 1998-2000.
ulje/platno
250 x 360 cm
MG-6766

Zoltan Novak (1963.) jedan je od najpoznatijih hrvatskih slikara postmoderne narativne figuracije. Razrađuje ju u korelacijama i referencijama prema realnosti, likovnoj umjetnosti, filmu i književnosti. Studirao je na Nastavničkom odsjeku ALU-a u Zagrebu (N. Koydl, Z. Keser), a diplomirao kod Z. Kauzlarića Atača 1997. Od 2004. profesor je slikarstva na istoimenoj ustanovi. Od 1988. slikarstvo mu je prožeto art brutovskim i neoekspresionističkim odrednicama koje od ranih 90-ih metodom redukcijske figuracije formulira u paradigmatski znak Šetača. Potpuno oformljenog depersonaliziranog Šetača kreira 1994. te ga izvodi u slikama, siluetama, slikama-reljefima, znakovnim instalacijama, metama i križevima. Skicoznu unutarnju projekciju uobličava u piktogram, parafrazu Da Vincijeva čovjeka raširenih udova ili svjetlećeg znaka na semaforu. Ciklusom Noćne slike (2009.) Novak znaku vraća tjelesni i stvarnosni prikaz. Monumentalna slika Dvoboj (1998. – 2000.) dvojaku narav Šetača (i žrtve i nasilnika) preobražava u sukob dvaju istovrsnih, bespoštednih nasilnika. Brutalna scena nasilja sugerirana je šabloniziranim likovima i intenzivnim crno-bijelim kontrastima. Novak temu nasilja kritički pobija njegovim pojačanim
preuveličavanjem i predimenzioniranjem. U tridesetak godina slikarskog djelovanja izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu (Rim, Pariz, München, New York, Berlin), a 2009. bio je hrvatski predstavnik na 53. venecijanskom bijenalu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Zoltan Novak, Diavolo in Me, 2019.

Zoltan Novak
(1963.)
Diavolo in Me, 2019.
akrilik/platno
220 x 300 cm
MG-8443

Zoltan Novak (1963.) jedan je od najpoznatijih hrvatskih slikara postmoderne narativne figuracije. Razrađuje ju u korelacijama i referencijama prema realnosti, likovnoj umjetnosti, filmu i književnosti. Studirao je na Nastavničkom odsjeku ALU-a u Zagrebu (N. Koydl, Z. Keser), a diplomirao kod Z. Kauzlarića Atača 1997. Od 2004. profesor je slikarstva na istoimenoj ustanovi. Od 1988. slikarstvo mu je prožeto art brutovskim i neoekspresionističkim odrednicama koje od ranih 90-ih metodom redukcijske figuracije formulira u paradigmatski znak Šetača. Potpuno oformljenog depersonaliziranog Šetača kreira 1994. te ga izvodi u slikama, siluetama, slikama-reljefima, znakovnim instalacijama, metama i križevima. Skicoznu unutarnju projekciju uobličava u piktogram, parafrazu Da Vincijeva čovjeka raširenih udova ili svjetlećeg znaka na semaforu. Ciklusom Noćne slike (2009.) Novak znaku vraća tjelesni i stvarnosni prikaz. Primjerna slika suvremenome zasićeno informacijskome dobu Divalo in Me (2019.) iz ciklusa Svijet bez mjere, prikazuje užas (auto)egzistencije u vrlome novome svijetu. Naizgled uobičajena scena iz kafića sa šabloniziranim likovima preobražena je u horror-caffe referentnim autoportretom usamljenika unutar mase koji zlokobnim pogledom proždire sve oko sebe. Natpis pojačava stanje užasa, a crvena silueta usamljena jahača posvećena je špageti-vesternima Sregia Leonea i herojskim vremenima generacijskog subjektivnog idealizma. U tridesetak godina slikarskog djelovanja izlagao je na brojnim samostalnim izložbama u Hrvatskoj i inozemstvu (Rim, Pariz, München, New York, Berlin), a 2009. bio je hrvatski predstavnik na 53. venecijanskom bijenalu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content