Joza Turkalj, Ženski torzo, 1938.

Joza Turkalj
1890. – 1943.
Ženski torzo, 1938.
bronca
MG-1344

Hrvatski kipar s medaljerskim radovima, pohađao je 1910. – 1914. godine Akademiju likovnih umjetnosti u Zagrebu (R. Valdec, R. Frangeš-Mihanović), a usavršavao se u Beču (1920.–22.).
Autor je više nadgrobnih i javnih spomenika na groblju Mirogoj i park - šumi Maksimir u Zagrebu. Oblikovao je portrete čiste modelacije osnovnih obrisa lica kao što su Glava kćerke i Dječja glava iz 1935. godine, te sumarno koncipiran Autoportret iz 1938. godine. Na pročišćen realističan način reproducira karakterističnu dinamiku tijela na sportskim plaketama i medaljama kontrastima svijetla i sjene kao na Nagradnoj plaketi H. A. Š. K. iz 1934. godine.
Kao i ostali kipari Proljetniog salona, oblikovao je mnogobrojne ženske figure. U početku radi djevojačke statuete poetizirane redukcije (Plesačica, 1920., Djevojački akt koji raspliće kosu, 1925.), a kasnije tijela bujnih žena u duhu realizma četvrtog desetljeća zasnovanih na modelu i tijela u pokretu, kao što je Ženski torzo iz 1938. godine.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Dujam Penić, Ženski torzo, 1928.

Dujam Penić
(1889. – 1946.)
Ženski torzo, 1928.
bronca
MG-6340

Kiparstvo je učio kod A. Ferronija u Veneciji i I. Meštrovića u Zagrebu, a usavršavao se u Beču, Münchenu, Ateni, Parizu i New Yorku. Između 1914. i 1920. godine djelovao je u New Yorku, potom u Parizu (1924. – 1932.), gdje su na njega utjecala djela A. Rodina. Godine 1932. seli u Split, a od 1936. živi u Zagrebu. Isprva je oblikovao realističke portrete, potom je prihvatio secesijski stil. Na povratku u Europu, zanesen antikom i renesansom, oblikovao je klasične kipove u kamenu i bronci. U potonjim radovima u duhu impresionizma modelirao je skice za kompozicije s većim brojem likova i portrete. U svom razvoju uspijeva se osloboditi prvobitne secesionističke i meštrovićevske stilizacije, usmjerivši se prema antičkom idealu ljepote i harmonije.
S izrazitim senzibilitetom za klasične oblike, ostvaruje niz ženskih aktova u čijim je prikazima ponudio inventivna rješenja. Ženski torzo profinjene modelacije sa svjetlosnim akcentima na glatkim površinama punog volumena oblikovano je na jedinstven način koji apostrofira ljepotu linije i bogatstvo oblika.

Tekst: Tatijana Gareljić muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content