Nasta Rojc, Ženski portret, 1913.

Nasta Rojc
Ženski portret, 1913.
ulje na platnu
126,7 x 99,8 cm
MG-546

Nasta Rojc (1883.–1964.) slikarstvo je učila kod Otona Ivekovića u Zagrebu i na Akademiji u Münchenu u razdoblju od 1903. do 1907. godine kod profesora Heinricha Knirra i Huga von Habermanna. Ondje je bila u kontaktu s Miroslavom Kraljevićem, Josipom Račićem i Vladimirom Becićem te je moguća intrepretacija njezina slikarstva i u okvirima tzv. Münchenskog kruga. Tijekom razdoblja od 1907. do 1910. godine boravi u Beču i uči slikarstvo kod Ludwiga Michaleka i Friedricha Königa, a nakon povratka u Zagreb radi ponovno u privatnom atelijeru Otona Ivekovića. U Londonu i Readingu boravila je 1926/27. godine. Samostalno je izlagala u Beču, Zagrebu i Londonu. U isto vrijeme sudjeluje na izložbama Hrvatskog društva umjetnosti, Lade, Kluba likovnih umjetnica, Umjetnica Male Antante i drugih. Bila je supruga slikara Branka Šenoe. Uz Linu Virant Crnčić, značajna je njezina uloga suosnivačice Kluba likovnih umjetnica u Zagrebu 1928. godine. Osim likovnom kvalitetom svoga slikarstva, Nasta Rojc istaknula su zaslugama u emancipaciji položaja žene u umjetnosti u Hrvatskoj.
Slikan tamnom gamom boja iz kojega pomalja svijetljiji inkarnat lica i ruku ogoljenih do lakta i prekriženih u krilu, sugestivni portret mlade žene odražava simbolistički ugođaj prijelaza stoljeća. Intenzitet izraza pojačan je jednostavnošću simetrične kompozicije, u kojem je sjedeći ženski lik prikazan frontalno u sredini slike, prodornog pogleda odlučno usmjerena u promatrača.

Tekst: dr.sc. Ivana Rončević - Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Miklόs Barábas, Ženski portret, oko 1850.

Miklόs Barábas
(1810. – 1898.)
Ženski portret, oko 1850.
akvarel na papiru, 26x20,2 cm
MG-2113

Miklόs Barábas (1810. – 1898.) jedan je od najvažnijih mađarskih slikara 19. stoljeća. Prvenstveno je poznat kao portretist slavnih osoba svog razdoblja (npr. Portret Franza Listza iz 1847.), iako je slikao i pejzaže, marine, povijesne i genre scene. Smatra se pionirom mađarske nacionalne umjetnosti. Slikarstvo je studirao na bečkoj akademiji, a u domovinu se vraća 1830. gdje uči litografsku tehniku kod Gábor Barra. Umjetničku karijeru započinje kao putujući slikar portreta. Zaradivši time dovoljno, odlazi na studijsko putovanje u Italiju gdje će kod škotskog slikara Williama Leightona Leichta savladati tehniku akvarela, s Leightom kasnije postaje i prisan prijatelj. Neko vrijeme boravi u Londonu, također izrađujući portrete. Bavio se i teorijom umjetnosti, a napisao je i memoare koji izlaze posthumno. Prvi je mađarski slikar koji je postao članom tamošnje Akademije znanosti i umjetnosti te je  bio član mađarskog parlamenta.

Slika portrete viših društvenih slojeva kao i scene iz ruralnog života izrazito naglašene realističke komponente bidermajerskog slikarstva. Bio je sklon portrete prilagoditi ukusu naručitelja što ipak  nije utjecalo na njihovu kvalitetu.

Muzejska slika Ženski portret rađen u tehnici akvarela predstavlja tipičan bidermajerski slikarski  pristup u kojem se skladno isprepliću sva tri načina. Klasicizam se očituje u smirenim formama, strogom crtežu i suzdržanom koloritu, romantizam u sjetno zatravljenom pogledu mlade djevojke i gradaciji pastelno zelene boje koja se gubi u donjem djelu slike te realizam u profinjeno slikanim detaljima koji ukazuju na pažljivu opservaciju slikara.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Robert Auer, Ženski portret, 1909.

Robert Auer
Ženski portret, 1909.
ulje / platno
68,4 x 45,4 cm
MG-366

Robert Auer (1873.–1952.) učio je slikarstvo na Obrtnoj školi u Zagrebu, Umjetničko-obrtnoj školi u Beču i na Akademiji u Münchenu, kamo odlazi 1895. i izlaže na izložbi Minhenske secesije 1896. godine. Sa suprugom slikaricom Leopoldinom Auer Schmidt, 1987. otvara privatnu umjetničku školu u Zagrebu, koju su polazili Tomislav Krizman i Joso Bužan. Sudjelovao je u osnivanju Lade i Društva hrvatskih umjetnika. Značajna je njegova pedagoška djelatnost u Obrtnoj školi od 1905. godine te na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu od 1918. godine. Stilski Auer radi na tragu münchenskog akademizma i jugendstila, a idealizirani realizam portreta i akta naročito je bio popularan među građanstvom njegovog vremena.

Ženski portret iz 1909. godine intrigira neuobičajenim odabirom pogleda s leđa na figuru doprsja mlade djevojke odjevene u suvremenu građansku odjeću. Lice je dano u tri-četvrt profilu, nježno pognute glave i spuštena pogleda. Upečatljivost kompozicije postignuta je sumarnošću i hotimičnom jednostavnošću. Koloristički akcenti velikog polja gornje polovice toplog okera i donje polovice u tamnijim i svjetlijim ružičastim nijansama haljine uokviruju nježni inkarnat lica i smeđe tonove kose te u istraživanju čistog kolorističkog komponiranja slike gotovo dostižu samostalnu vrijednost.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content