Oznaka: Željko Hegedušić

Željko Hegedušić, Zastava, vrag i deklaracija, 1969.

Željko Hegedušić
Zastava, vrag i deklaracija, 1969.
tuš/papir
MG-3898

Hegedušić je rođen 1906. u Tuzli u Bosni i Hercegovini, ali će zagrebačka, a kasnije i pariška umjetnička sredina biti presudna za njegov umjetnički razvoj. Kao član grupe Zemlja, Hegedušić je u periodu od 1930. do 1941. ostvario nekoliko antologijskih radova koje možemo povezati s Novom objektivnošću, umjetničkim pokretom koji je uz pomoć ironije i groteske pokušao izraziti kritiku europskog društva između dva svjetska rata. Kada je vlada Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca 1935. zabranila rad grupe Zemlja, društveno kritična umjetnost je gotovo potpuno nestala iz kulture. Potreba da se društvena stvarnost prikazuje, da se o njoj, pa barem i u prenesenom značenju, govori ipak je ostala i mnogi će hrvatski likovni kritičari kasnije ovu zabranu 'realnog' povezivati s nadrealističkim tendencijama u umjetnosti. Jedan od umjetnika kroz čiji se rad može pratiti ova pojava je Željko Hegedušić. Nakon II. svjetskog rata, njegovo stvaralaštvo više neće imati karakter društvene kritike, iako će, osobito u kasnijim fazama razvoja socijalističkog društva, za kritikom i te kako biti potrebe (tu će funkciju u hrvatskoj preuzeti umjetnici okupljeni oko konceptualnih umjetničkih tendencija). Premda se naslov crteža - „Zastava, vrag i deklaracija“ - ambivalentno poigrava značenjima, teško je u njemu vidjeti otvorenu kritiku tadašnjih društvenih prilika. Treba ipak podsjetiti da u to vrijeme riječ „deklaracija“ u javnom mnijenju najčešće asocira na tzv. Deklaraciju o položaju hrvatskog jezika, koja se uzima za simbolični početak hrvatskog nacionalnog buđenja u jugoslavenskoj federaciji. U tom smislu, ni pitanje 'koja zastava?' nije potpuno besmisleno, tim više što crtež ne prikazuje nikakvu zastavu eksplicitno. Bilo kako bilo, Hegedušić je aluzije na društveno-političku situaciju prikrio, uvio u jedan imaginarij, koji, s jedne strane, priziva predmoderno slikarstvo, a s druge neizostavnu nadrealističku temu, erotiku.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Željko Hegedušić, Motiv iz Sremske Mitrovice, 1934.

Željko Hegedušić
Motiv iz Sremske Mitrovice, 1934.
tempera, staklo
36 x 52 cm
MG-2039

Motiv iz Sremske Mitrovice Željko Hegedušić realizira za vrijeme rada u tamošnjoj gimnaziji. Iako je kao gost od 1932. redovito izlagao sa Grupom Zemlja, koju je inicirao njegov stariji brat Krsto, Željko nije dijelio zemljašku predanost realističnoj deskripciji. U fokusu kompozicije nalazi se grupa zatvorenika koja prolazi kroz grad u pratnji čuvara. Motiv „povorke zatvorenika“ proizlazi iz zanimanja „zemljaša“ za ljude i prizore koji se nalaze na marginama društva, a koje umjetnik iz tog razloga slika pojednostavljenim plošnim formama boje. Scena je smještena u ambijent gradske periferije koja se naglašenim crtežom i plošnom izvedbom doima poput kazališne scenografije, čime Hegedušić ističe prazninu, odnosno „metafizičku pustoš“ (cit. Bužančić) prvog plana kompozicije.
Hegedušić se nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti usavršavao u Parizu u dodiru s purizmom i metafizičko-nadrealističkim slikarstvom. Od 1950-ih bavi se grafikom te često kombinira slikarske tehnike kao i nadrealističke, ludičke motive u širokom rasponu doživljaja od tragičnoga do lirskoga. Uz široko shvaćene osnovne oblikovne i ideološke odrednice udruženja Zemlja, Željko Hegedušić teži nadrealističkom izrazu inspiriranom ukupnom europskom modernističkom baštinom. Predavao je u gimnazijama u Zagrebu i Srijemskoj Mitrovici te na Akademiji primijenjene umjetnosti u Zagrebu. Bavio se zidnim slikarstvom, fresakama, primijenjenom grafikom, dizajnom i ilustriranjem knjiga.

Tekst: Zlatko Tot, kustos pripravnik © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Željko Hegedušić, Ples, Pariz, 1930.

Željko Hegedušić
Ples, Pariz, 1930.
tinta/papir

Hegedušić je rođen 1906. u Tuzli u Bosni i Hercegovini, ali će zagrebačka, a kasnije i pariška umjetnička sredina biti presudna za njegov umjetnički razvoj. Na specijalizaciju u Pariz, Hegedušič odlazi 1931. Prije nego što se potpuno posvetio radu pod snažnim utjecajem nadrealizma, Hegedušić je u periodu od 1930. do 1941. ostvario nekoliko antologijskih radova koje možemo povezati s Novom objektivnošću, umjetničkim pokretom koji je uz pomoć groteske pokušao izraziti kritiku europskog društva između dva svjetska rata.

Crtež „Ples, Pariz“ imao bi sve odlike prikaza urbanog, hedonističkog života tipičnog za umjetnost s prijelaza stoljeća da Hegedušić pod utjecajem umjetničke avangarde nije u njemu upotrijebio tehniku montaže, s jedne strane, odnosno proširio prikaz novim sadržajima, s druge strane. Prikaz dvije centralne figure na crtežu – plesačica (prostitutka?) i građanin višeg sloja – ima sve odlike secesije: preciznu i kontinuiranu liniju koja toliko ističe eleganciju da nam se i korpulentna figura muškarca čini lakom i gracioznom. Hegedušić, međutim, tu secesijsku potku narušava tako da prizoru dodaje tri prostorno-vremenski potpuno nepovezana motiva: grupu glazbenika u gornjem dijelu crteža, grupu prosvjednika i kolonu automobila u donjoj polovici crteža. Premda život grada povezuje sve prikazane motive, Hegedušić razlikama u veličini prikazanih motiva, kao i njihovim razmještajem na površini izbjegava nacrtati alegoriju gradskog života. Jer ono što Hegedušić prikazuje nije priča, nego kritika društva. Na tragu grupe Zemlja, s kojom će izlagati nakon povratka iz Pariza, i na tragu Nove objektivnosti, Hegedušić neuvijeno ukazuje na svijet ogromnih društvenih razlika, na lagodan život jednih (krupna buržoazija) i težak život drugih (radnici, prostitutke) u kakofoniji velegrada kakav je Pariz.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Željko Hegedušić, Ples, Pariz, 1930.

Željko Hegedušić
(1906. - 2004.)
Ples, Pariz, 1930.
tinta/papir
265 x 178 mm
MG-6536

Hegedušić je rođen 1906. u Tuzli u Bosni i Hercegovini, ali će zagrebačka, a kasnije i pariška umjetnička sredina biti presudna za njegov umjetnički razvoj. Na specijalizaciju u Pariz, Hegedušič odlazi 1931. Prije nego što se potpuno posvetio radu pod snažnim utjecajem nadrealizma, Hegedušić je u periodu od 1930. do 1941. ostvario nekoliko antologijskih radova koje možemo povezati s Novom objektivnošću, umjetničkim pokretom koji je uz pomoć groteske pokušao izraziti kritiku europskog društva između dva svjetska rata.

Crtež „Ples, Pariz“ imao bi sve odlike prikaza urbanog, hedonističkog života tipičnog za umjetnost s prijelaza stoljeća da Hegedušić pod utjecajem umjetničke avangarde nije u njemu upotrijebio tehniku montaže, s jedne strane, odnosno proširio prikaz novim sadržajima, s druge strane. Prikaz dvije centralne figure na crtežu – plesačica (prostitutka?) i građanin višeg sloja – ima sve odlike secesije: preciznu i kontinuiranu liniju koja toliko ističe eleganciju da nam se i korpulentna figura muškarca čini lakom i gracioznom. Hegedušić, međutim, tu secesijsku potku narušava tako da prizoru dodaje tri prostorno-vremenski potpuno nepovezana motiva: grupu glazbenika u gornjem dijelu crteža, grupu prosvjednika i kolonu automobila u donjoj polovici crteža. Premda život grada povezuje sve prikazane motive, Hegedušić razlikama u veličini prikazanih motiva, kao i njihovim razmještajem na površini izbjegava nacrtati alegoriju gradskog života. Jer ono što Hegedušić prikazuje nije priča, nego kritika društva. Na tragu grupe Zemlja, s kojom će izlagati nakon povratka iz Pariza, i na tragu Nove objektivnosti, Hegedušić neuvijeno ukazuje na svijet ogromnih društvenih razlika, na lagodan život jednih (krupna buržoazija) i težak život drugih (radnici, prostitutke) u kakofoniji velegrada kakav je Pariz.

Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Skip to content