Vlaho Bukovac, Moje gnijezdo, 1897.

Vlaho Bukovac
Moje gnijezdo, 1897.
ulje na platnu
89x131cm
MG-3890

Vlaho Bukovac (1855. - 1922.), začetnik je hrvatske moderne. Znatiželjan i pustolovan duh vodi ga već kao dijete u Ameriku. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku, Medi Puciću i biskupu Strossmayeru odlazi na školovanje na parišku akademiju, École des beaux-arts. Slika pod utjecajem Alexandra Cabanela, eklektičnog slikara povijesnih i religioznih kompozicija u duhu službenog akademizma. S vremenom upoznaje impresionističko slikarstvo i orijentalizam te razvija svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam.
Nakon završenog studija 1880. zahvaljujući uspjesima na Pariškim salonima, u Parizu otvara atelje. Istodobno slika u Dalmaciji i Engleskoj, a 1893. nastanjuje se u Zagrebu. Smatra se jednim od inicijatora izgradnju Umjetničkog paviljona 1895. Godine 1897. osniva Društvo hrvatskih umjetnika koje se suprotstavlja Kršnjavijevom Hrvatskom društvu umjetnosti, osnovanom 1879. pozivajući umjetnike na slikanje u pleneru i time daje zagon hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari počinju slikati svjetlijom paletom, odbacujući galerijski smeđu ton, tvoreći varijanta hrvatskog realističkog slikarstva svijetla kolorita zvanu zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim, Bukovac odlazi najprije u Cavtat 1898., potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.
Muzejska slika Moje gnijezdo iz 1897. intimistička je scena željenog života Vlahe Bukovca s obitelji u Zagrebu. Sam naslov sugerira toplinu doma. Prikaz ljupke obitelji sveden je na likove koji su smješteni ispred ornamentirane draperije i sjede odnosno leže na divanu prekrivenom ćilimom. Sva tri lika neposredno gledaju u slikara, njihova oca, supruga i time se zatvara njegovo gnijezdo. Morfološki, Bukovac započinje rastvaranje forme koristeći sitne, mrljičaste poteze kista da bi se postepeno preko sfumata potpuno izgubile konture.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Vlaho Bukovac, Portret kćerke Samuela Bergera, 1897.

Vlaho Bukovac
(1855. – 1922.)
Portret kćerke Samuela Bergera, 1897.
ulje na platnu
85 x 110,5 cm
MG-290

Vlaho Bukovac (1855. - 1922.), začetnik je hrvatske moderne. Znatiželjan i pustolovan duh vodi ga već kao dijete u Ameriku. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku, Medi Puciću i biskupu Strossmayeru odlazi na školovanje na parišku akademiju, École des beaux-arts. Slika pod utjecajem Alexandra Cabanela, eklektičnog slikara povijesnih i religioznih kompozicija u duhu službenog akademizma. S vremenom upoznaje impresionističko slikarstvo i orijentalizam te razvija svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam. Nakon završenog studija 1880. zahvaljujući uspjesima na Pariškim salonima, u Parizu otvara atelje. Istodobno slika u Dalmaciji i Engleskoj, a 1893. nastanjuje se u Zagrebu. Smatra se jednim od inicijatora izgradnju Umjetničkog paviljona 1895. Godine 1897. osniva Društvo hrvatskih umjetnika koje se suprotstavlja Kršnjavijevom Hrvatskom društvu umjetnosti, osnovanom 1879. pozivajući umjetnike na slikanje u pleneru i time daje zagon hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari počinju slikati svjetlijom paletom, odbacujući galerijski smeđu ton, tvoreći varijanta hrvatskog realističkog slikarstva svijetla kolorita zvanu zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim, Bukovac odlazi najprije u Cavtat 1898., potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.
Portret djevojčice Berger, kćerke Samuela Bergera, industrijalca i trgovca svilom čija Zemaljska zbirka, uz još njih nekoliko, čini inicijalni dio korpusa Etnografskog muzeja u Zagrebu, tipičan je reprezentativni portret zadnjih godina bukovčeve zagrebačke faze. Djevojčica u raskošnoj bijeloj haljini u poluležećem položaju oslanja se na jastuk orijentalnih motiva koji su vidljivi i na ćilimu na kojem leži. Svijetli tonaliteti slike posebno su naglašeni različitom skalom bijele: od zamućenog inkarnata ljupkog lica djevojčice preko žućkasto bijelih nijansi šešira do snježno bijele raskošne haljine ukrašene profinjenom čipkom. Boja je nanesena u gustom namazu potencirajući bogatu narav materijala haljine, te posredno visok društveni status kojemu pripada djevojčica. Slika još jednom otkriva bukovčevu izvanrednu lakoću poigravanja tonovima pretežito jedne boje u prikazu zadatog žanra.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Vlaho Bukovac, Lopoči (studija), 1898.

Vlaho Bukovac
Lopoči (studija), 1898.
ulje / platno
27, 2 x 45,5 cm
MG-3892

Među prvacima hrvatske moderne ističe se ime Vlahe Bukovca (1855.–1922.). Ovaj pariški student ostvario je internacionalnu karijeru (Francuska, Engleska, SAD, Beč, Češka) te je nagrađen na priškom Salonu, a djela mu se nalaze u privatnim kolekcijama diljem svijeta. Bukovčevo slikarstvo stilski se kreće od akademskog realizma zagrebačkog razdoblja šarene škole do osebujnog priklona simbolizmu na portretima i aktovima iz posljednjih dvadesetak godina njegova života kada je radio kao profesor na praškoj Akademiji.
Bukovčeva studija s monetovskim motivom lopoča iz 1898. godine pripada plenerističkom slikarstvu, izravnog i spontanog studiranja motiva na otvorenom pri punom sunčevom osvjetljenju. Naslikana je u zagrebačkom Boraničkom vrtu pri Bukovčevu radu s učenicima. Ovakvo slikarstvo impresije službeno stupa na hrvatsku scenu izložbom Hrvatskog salona 1898. godine, paralelno s primjerima simbolističkog izraza.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Vlaho Bukovac, Skica za Danteov “Raj”, 1899.

Vlaho Bukovac
Skica za Danteov “Raj”, 1899.
ulje / platno, 80,5 x 27,2 cm
MG-3893

Vlaho Bukovac (1855.–1922.) jedna je od ključnih osoba u umjetnosti i kulturi hrvatske moderne. Školovan u Parizu, poznat je po svojoj internacionalnoj karijeri (Francuska, Engleska, SAD, Beč, Češka). Bukovčevo slikarstvo stilski se kreće od akademskog realizma zagrebačkog razdoblja šarene škole do osebujnog priklona simbolizmu na portretima i aktovima iz posljednjih dvadesetak godina njegova života kada je radio kao profesor na praškoj Akademiji.
Naslikana u Cavtatu 1899. godine slobodnim i vidljivim potezom kista te svjetlim koloritom s naglašenim rumenim akcentima, Skica za Danteov “Raj” pokazuje Bukovca pri eksperimentiranju sa simbolističkim pristupu slikarstvu. Teme iz literature, osobito Dante, uvriježen su odabir europskog simbolizma. Suptilno interpretiran, ovaj pravac u umjetnosti postat će dominantan u Bukovčevu opusu tijekom posljednjih dvadesetak godina slikareva života u osubujnoj inačici njegova praškog divizionizma.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Vlaho Bukovac, Portret Ljudevita Vranyczanyja, 1898.

Vlaho Bukovac
(1855. – 1922.)
Portret Ljudevita Vranyczanyja, 1898.
ulje na platnu
80x79,7 cm
MG-285

Vlaho Bukovac (1855.-1922.), začetnik je hrvatske moderne. Znatiželjan i pustolovan duh vodi ga već kao dijete u Ameriku. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku, Medi Puciću i biskupu Strossmayeru odlazi na školovanje na parišku akademiju, École des beaux-arts. Slika pod utjecajem Alexandra Cabanela, eklektičnog slikara povijesnih i religioznih kompozicija u duhu službenog akademizma. S vremenom upoznaje impresionističko slikarstvo i orijentalizam te razvija svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam. Nakon završenog studija 1880. zahvaljujući uspjesima na Pariškim salonima, u Parizu otvara atelje. Istodobno slika u Dalmaciji i Engleskoj, a 1893. nastanjuje se u Zagrebu gdje inicira 1895. izgradnju Umjetničkog paviljona, a 1897. osniva Društvo hrvatskih umjetnika koje se suprotstavlja Kršnjavijevom Hrvatskom društvu umjetnosti, osnovanom 1879. pozivajući umjetnike na slikanje u pleneru i time daje zagon hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari počinju slikati svjetlijom paletom, odbacujući galerijski smeđu ton, tvoreći varijanta hrvatskog realističkog slikarstva svijetla kolorita zvanu zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim, Bukovac odlazi najprije u Cavtat 1898., potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.
Riječ je o portretu vlasnika palače Vranyczany u kojoj je smješten današnji NMMU. Barun je bio veliki poklonik umjetnosti i mecena umjetnika koji su se okupljali ne samo u zagrebačkoj palači već i na njegovom imanju u Oroslavlju gdje je portret i nastao. To je jedan od tipičnih Bukovčevih portreta zagrebačkog razdoblja. U plain- airu koji je naznačen samo s dvije cvjetne crveno-zelene vitice koje se spuštaju po svijetloj površini zida, sjedi dostojanstveni, samosvjesni muškarac. Vrhunsko kolorističko umijeće, dano suhom fakturom i raznosmjernim potezima kista, Bukovac je iskazao u kolorističkoj skali koja se kreće od različitih svijetlih bjelkasto, bjelokosnih i bež tonova. Slikareva dedikacija u desnom donjem kutu i obiteljski grb u gornjem desnom govore o važnosti osobe kojoj to nije bilo nebitno istaknuti. U privatnom vlasništvu čuva se Knjiga gostiju dvorca Gornje Oroslavlje u kojoj su, u znak zahvale, umjetnici ostavljali svoje crteže. Barun se također zanimao za egzotično bilje koje je bilo posađeno u dvorištu zagrebačke palače u kojem se nalazila i sjenica.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Vlaho Bukovac, Crnogorka na sastanku, 1883.

Vlaho Bukovac
(1855. – 1922.)
Crnogorka na sastanku, 1883.
ulje na platnu
200 x 104 cm
MG-309

Vlaho Bukovac (1855.-1922.), začetnik je hrvatske moderne. Znatiželjan i pustolovan duh vodi ga već kao dijete u Ameriku. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku, Medi Puciću i biskupu Strossmayeru odlazi na školovanje na parišku akademiju, École des beaux-arts. Slika pod utjecajem Alexandra Cabanela, eklektičnog slikara povijesnih i religioznih kompozicija u duhu službenog akademizma. S vremenom upoznaje impresionističko slikarstvo i orijentalizam te razvija svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam. Nakon završenog studija 1880. zahvaljujući uspjesima na Pariškim salonima, u Parizu otvara atelje. Istodobno slika u Dalmaciji i Engleskoj, a 1893. nastanjuje se u Zagrebu gdje inicira 1895. izgradnju Umjetničkog paviljona, a 1897. osniva Društvo hrvatskih umjetnika koje se suprotstavlja Kršnjavijevom Hrvatskom društvu umjetnosti, osnovanom 1879. pozivajući umjetnike na slikanje u pleneru i time daje zagon hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari počinju slikati svjetlijom paletom, odbacujući galerijski smeđu ton, tvoreći varijanta hrvatskog  realističkog slikarstva svijetla kolorita zvanu zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim, Bukovac odlazi najprije u Cavtat 1898., potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.

Crnogorka na sastanku jedna je od slika Bukovčeva crnogorskog ciklusa, a nastala je pod utjecajem češkog slikara Jaroslava Čermaka (1831. – 1878.) koji je i sam u Crnoj Gori sudjelovao u borbama protiv Turaka. Njegova se slika iz 1873., Ranjeni Crnogorac, također čuva u zbirci NMMU-a. Bukovčeva Crnogorka kompozicijski podsjeća upravo na tu Čermakovu sliku, a bila je izložena na pariškom Salonu 1888. godine. Riječ je o portretu djevojke tužna, čak ponešto romantičarsko melankolična pogleda koja je na sastanak došla sama. Inkarnat je profinjeno tretiran i ponešto odudara od ozbiljno-teškog prikaza nošnje. Sličnost sa Čermakovom metodom ogleda se i u naznakama pejzaža čije studije nastaju u pleneru, u Fontainebleau-u. Slikarska gama varira u nizu tamnih tonova prigušene ateljerske skale, sa svijetlim naglascima pojedinih dijelova narodne nošnje. Slikanje crnogorskih motiva odraz je sveprisutnog orijentalizma vremena koje je, u ovom slučaju, nadahnuto primjerima iz neposredne okolice.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Vlaho Bukovac, Portret Huge Vasilija Hoyosa, 1895.

Vlaho Bukovac
Portret Huge Vasilija Hoyosa, 1895.
ulje/platno
145x98cm
MG-299

Vlaho Bukovac (1855.-1922.), začetnik je hrvatske moderne. Znatiželjan i pustolovan duh vodi ga već kao djete u Ameriku. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku, Medi Puciću i biskupu Strossmayeru odlazi na školovanje na prašku akademiju, École des beaux-arts. Slika pod utjecajem Alexandra Cabanela, eklektičnog slikara povijesnih i religioznih kompozicija u duhu službenog akademizma. S vremenom upoznaje impresionističko slikarstvo i orijentalizam te razvija svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam. Nakon završenog studija 1880. zahvaljujući uspjesima na Pariškim salonima, u Parizu otvara atelje. Istodobno slika u Dalmaciji i Engleskoj, a 1893. nastanjuje se u Zagrebu gdje 1895. inicira izgradnju Umjetničkog paviljona. Društvo hrvatskih umjetnika osniva 1897. godine koje se suprotstavlja Kršnjavijevom Hrvatskom društvu umjetnosti, osnovanom 1879. pozivajući umjetnike na slikanje u pleneru čime daje poticaj hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari počinju slikati svjetlijom paletom, odbacuju galerijski smeđu ton, tvoreći varijantu hrvatskog realističkog slikarstva svijetla kolorita zvanu zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim, Bukovac odlazi najprije u Cavtat 1898., potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.
Bukovčevo najaktivnije umjetničko razdoblje je tzv. zagrebačka faza (1893. – 1898.) koje se stilski nastavlja na pariški plenerizam. Jedan od brojnih portreta tog razdoblja je portret mladog, elegantnog Hoyosa. Suptilan osjećaj za svijetle tonove vidljiv je na inkarnatu lica te blago titravoj površini odijela. Lik mladog čovjeka izranja iz tamne pozadini dekorativnog saga slikan sitnim potezima kista, dajući tako slici i određeno simboličko značenje. Profinjene ruke ukrašene diskretnim prstenjem vrhunac su slikarske vještine.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vlaho Bukovac, Gundulić zamišlja Osmana, 1894.

Vlaho Bukovac
Gundulić zamišlja Osmana, 1894.
ulje/platno
185x308 cm
MG - 295

Vlaho Bukovac (1855.-1922.), začetnik je hrvatske moderne. Znatiželjan i pustolovan duh vodi ga već kao dijete u SAD. Zahvaljujući panslavenski usmjerenom književniku, Medi Puciću i biskupu Strossmayeru odlazi na školovanje na parišku likovnu akademiju. Slika pod utjecajem Alexandra Cabanela, eklektičnog slikara povijesnih i religioznih kompozicija u duhu službenog akademizma. S vremenom upoznaje impresionističko slikarstvo i orijentalizam te razvija svoj likovni izraz oslanjajući se na realizam, impresionizam i povremeno simbolizam. Nakon završenog studija 1880. zahvaljujući uspjesima na Pariškim salonima, u Parizu otvara atelje. Istodobno slika u Dalmaciji i Engleskoj, a 1893. nastanjuje se u Zagrebu gdje 1895. inicira izgradnju Umjetničkog paviljona. Društvo hrvatskih umjetnika osniva 1897. godine kao protutežu Kršnjavijevom Hrvatskom društvu umjetnosti, osnovanom 1879., te poziva umjetnike na slikanje u pleneru čime daje poticaj hrvatskoj moderni. Pod njegovim utjecajem slikari odbacuju akademski smeđi ton i opredjeljuju se za svjetliju paletu zasnivajući varijantu hrvatskog realističkog slikarstva svijetla kolorita zvanog zagrebačka šarena škola. Zbog neslaganja s Kršnjavim, Bukovac odlazi najprije u Cavtat 1898., potom 1903. u Prag kao profesor na tamošnjoj akademiji.
Na slici Gundulić zamišlja Osmana koju započinje u Parizu, a završava u Zagrebu 1894., prikazan je hrvatski barokni pisac Ivan Gundulić dok razmišlja o svojem povijesno-romantičnom epu Osman. Dijagonalno barokno koncipirana kompozicija i likovi dani su akademski realistično, dok je pjesnikov pogled uperen prema impresionistički tretiranoj izmaglici i svjetlosnim odbljescima iznad vode. Lakoća slikanja vidljiva je ne samo u realističkom prikazu draperija i inkarnata nego i u detaljima bilja i stijenja u prvom planu. Citatnost teme i barokne kompozicije na tragu su povijesnog slikarstva.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vlaho Bukovac, Autoportret sa sportskom kapom, 1914.

Vlaho Bukovac
Autoportret sa sportskom kapom, 1914.
ulje / ljepenka
45,9 x 38,3 cm
MG-2381

Vlaho Bukovac (1855.–1922.) jedna je od ključnih osoba u umjetnosti i kulturi hrvatske moderne. Školovan u Parizu, poznat je po svojoj internacionalnoj karijeri (Francuska, Engleska, SAD, Beč, Češka). Bukovčevo slikarstvo stilski se kreće od akademskog realizma zagrebačkog razdoblja šarene škole do osebujnog priklanjanja simbolizmu na portretima i aktovima nastalih tijekom posljednjih dvadesetak godina njegova života kada je radio kao profesor na praškoj Akademiji.
Toj fazi pripada Autoportret sa sportskom kapom, naslikan 1914. godine, slikan tamnijom gamom boja u pretežno smeđim i žutim tonovima. Izveden je osebujnom inačicom tehnike divizionizma koja je obilježila europski simbolizam na prijelazu stoljeća počevši od lombardskog slikarstva Segantinija, Pellizze da Volpeda, Morbellija i drugih krajem 19. stoljeća, odakle se u specifičnim varijantama proširio čitavom, osobito srednjom Europom. Riječ je o slikanju u kratkim linijama poteza čime se stvara specifična, vibrantna površina platna suglasna sa simbolističkim ugođajem. Bukovac se smatra ključnom figurom u širenju ove slikarske tehnike na praškoj Akademiji. Bukovčev pogled iz sjene šilterice samouvjereno je usmjeren ka promatraču, dok je mondena ležernost majstora naglašena stavom figure, sportskom kapom i upaljenom cigaretom u ustima.

Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content