Vladimir Varlaj – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Vladimir Varlaj, Klek, 1926.

Vladimir Varlaj
Klek, 1926.
ulje, platno
100 x 120 cm
MG-1960

Vladimir Varlaj (Zagreb, 1895 – 1962.) polazi privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana, a 1912. upisuje studij slikarstva na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Početak Prvog svjetskoga rata i mobilizacija prekidaju mu školovanje, a nakon dvije na ratištu vraća se u Zagreb kao vojni invalid.
Usprkos otežanoj zdravstvenoj situaciji 1918. upisuje slikarstvo na Akademiju u Pragu. Obogaćeni praškim slikarskim iskustvima četvorica mladih umjetnika Milivoj Uzelac, Vilko Gecan, Vladimir Varlaj i Marijan Trepše, kao neformalna grupa Praške četvorice, na VII. Proljetnom salonu 1919. predstavljaju neka od djela koja danas ubrajamo u vrhunce našeg ekspresionizma. Narednih godina često izlaže u domovini i inozemstvu (Ženeva 1920., Philadelphia 1926., London 1930.), jedan je od osnivača Grupe nezavisnih umjetnika (1924.) te paralelno nastavlja studij slikarstva na zagrebačkoj Akademiji, diplomiravši u klasi Marina Tartaglie 1934.
Varlaj 1920-ih često putuje Dalmacijom i slika krajolike priobalja no jednako ga inspiriraju i pejzaži kontinentalne Hrvatske. Planina Klek izdvaja se kao najčešći motiv koji je naslikao s raznih lokacija u različita doba dana ili godine, u širokom vremenskom rasponu. Klek otkriva koheziju čovjeka i prirode, a snažni geometrijski oblici u krajoliku, poput pruge koja presjeca dolinu, mosta i kuća služe slikaru kako bi što suptilnije prikazao život podno planine. Specifičnom paletom zemljanih nijansi stvara prepoznatljiv magično-realističan izraz.

Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vladimir Varlaj, Crvena kuća, 1923.

Vladimir Varlaj

Crvena kuća, 1923.

ulje na platnu

74 x 62,5 cm

MG-7098

Najpoznatija slika Vladimira Varlaja Crvena kuća iz 1923. zapravo je naglašeno ekspresionistički izuzetak u njegovu opusu. Željeznička se stanica u Moravicama iz stvarnosti Gorskoga Kotara izdvaja u uznemirujuću tlapnju ostvarenu deformacijom oblika i prostora uzduž skraćene dijagonale te intenzivnim nemimetičkim kolorizmom i svijetlo-tamnim kontrastima. Premda drugdje slika u duhu poetike magičnog realizma upravo afektivne tenzije Crvene kuće povezuju Varlaja s neformalnom skupinom Praške četvorice i Uzelčevim, Gecanovim i Trepšeovim ekspresionističkim tendencijama

Vladimir Varlaj umjetničko je obrazovanje započeo u Zagrebu kod profesora Tomislava Krizmana, a Višu školu za umjetnost i obrt završio je kod Mencija Clementa Crnčića. S ruskog se fronta vraća kao invalid 1917., a već sljedeće godine odlazi prijatelju Milivoju Uzelcu u Prag. Nije sačuvana nijedna Varlajeva slika prije prvog nastupa na zagrebačkom Proljetnom salonu 1919. godine. Uz Proljetne salone, od 1921. do 1927. redovito je sudjelovao i na izložbama Grupe nezavisnih umjetnika koju je inicirao Ljubo Babić. Varlajevu antologijsku nisku pejzaža i veduta naglašene plastičnosti i iznimne sugestivnosti već 1934. godine prekida teška bolest. Kasnijim mrtvim prirodama kao da se oprašta i od slikarstva i od života. Umire 1962. a da nikada nije samostalno izlagao.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vladimir Varlaj, Voćnjak na selu, 1924.

Vladimir Varlaj
Voćnjak na selu, 1924.
ulje na platnu
57,5 x 73,4 cm
MG-1050

Sezanističke i ekspresionističke metode koje odlikuju stvaralaštvo praške četvorke, Vladimir Varlaj 1924. godine na slici Voćnjak na selu razvija u smislu ‘povratka redu’ te dosljednim reduciranjem pojedinosti do osnovnih struktura definiranih jednostavnim crtežom i rasporedom u planove. U duhu poetike magičnog realizma osobnu viziju svijeta izražava podređivanjem stvarna krajolika ili vedute pravilu apsolutne ravnoteže. Deskriptivnu boju zamjenjuje simboličnom, a prirodnu rasvjetu unutrašnjom.

Vladimir Varlaj umjetničko je obrazovanje započeo u Zagrebu kod profesora Tomislava Krizmana, a Višu školu za umjetnost i obrt završio je kod Emanuela Crnčića. S ruskog se fronta vraća kao invalid 1917., a već sljedeće godine odlazi prijatelju Milivoju Uzelcu u Prag. Nije sačuvana nijedna Varlajeva slika prije prvog nastupa na zagrebačkom Proljetnom salonu 1919. godine. Uz Proljetne salone, od 1921. do 1927. redovito je sudjelovao i na izložbama Grupe nezavisnih umjetnika koju je inicirao Ljubo Babić. Varlajevu antologijsku nisku pejzaža i veduta naglašene plastičnosti i iznimne sugestivnosti već 1934. godine prekida teška bolest. Kasnijim mrtvim prirodama kao da se oprašta i od slikarstva i od života. Umire 1962. a da nikada nije samostalno izlagao.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Kolačići