Vladimir Varlaj, Dalmatinski pejzaž, 1926.

Vladimir Varlaj
Dalmatinski pejzaž, 1926.
ulje na platnu
62 x 79 cm
MG-2478

Dalmatinski pejzaž iz 1926. tipičan je prizor varlajevske interpretacije hrvatskog krajolika kao zemaljskog znaka apsolutne ljepote i sklada. Vladimir Varlaj kao istinski majstor čiste oblikovnosti viđenu stvarnost sažima na crtež jedinstvene oštrine i jasne geometrijske kompozicije. Pod utjecajem Lhoteovog i Šumanovićevog postkubizma kuće stilizira gotovo kao čiste kubuse i piramidaste formacije. U metodično strukturiranom kultiviranom krajoliku sugestivnog simboličkog kolorita Varlaj ostvaruje idealnu projekciju nadstvarnog svijeta i kozmičkog smirenja.
Vladimir Varlaj je umjetničko obrazovanje započeo u Zagrebu kod profesora Tomislava Krizmana, a Višu školu za umjetnost i obrt završio je kod Emanuela Crnčića. S ruskog se fronta vraća kao invalid 1917., a već sljedeće godine odlazi u Prag prijatelju Milivoju Uzelcu koji je tamo nastavio slikarski nauk. Izlagao je na zagrebačkim Proljetnim salonima od 1919. godine te je od 1921. do 1927. redovito sudjelovao na izložbama Grupe nezavisnih umjetnika koju je inicirao Ljubo Babić. Varlajevu antologijsku nisku pejzaža i veduta već 1934. godine prekida teška bolest. Od svijeta se opraštao slikajući kasnije uglavnom mrtve prirode. Umire 1962. a da nikada nije samostalno izlagao.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vladimir Varlaj, Klek, 1926.

Vladimir Varlaj
Klek, 1926.
ulje, platno
100 x 120 cm
MG-1960

Vladimir Varlaj (Zagreb, 1895 – 1962.) polazi privatnu slikarsku školu Tomislava Krizmana, a 1912. upisuje studij slikarstva na Višoj školi za umjetnost i umjetni obrt. Početak Prvog svjetskoga rata i mobilizacija prekidaju mu školovanje, a nakon dvije na ratištu vraća se u Zagreb kao vojni invalid.
Usprkos otežanoj zdravstvenoj situaciji 1918. upisuje slikarstvo na Akademiju u Pragu. Obogaćeni praškim slikarskim iskustvima četvorica mladih umjetnika Milivoj Uzelac, Vilko Gecan, Vladimir Varlaj i Marijan Trepše, kao neformalna grupa Praške četvorice, na VII. Proljetnom salonu 1919. predstavljaju neka od djela koja danas ubrajamo u vrhunce našeg ekspresionizma. Narednih godina često izlaže u domovini i inozemstvu (Ženeva 1920., Philadelphia 1926., London 1930.), jedan je od osnivača Grupe nezavisnih umjetnika (1924.) te paralelno nastavlja studij slikarstva na zagrebačkoj Akademiji, diplomiravši u klasi Marina Tartaglie 1934.
Varlaj 1920-ih često putuje Dalmacijom i slika krajolike priobalja no jednako ga inspiriraju i pejzaži kontinentalne Hrvatske. Planina Klek izdvaja se kao najčešći motiv koji je naslikao s raznih lokacija u različita doba dana ili godine, u širokom vremenskom rasponu. Klek otkriva koheziju čovjeka i prirode, a snažni geometrijski oblici u krajoliku, poput pruge koja presjeca dolinu, mosta i kuća služe slikaru kako bi što suptilnije prikazao život podno planine. Specifičnom paletom zemljanih nijansi stvara prepoznatljiv magično-realističan izraz.

Tekst: Marta Radman, kustosica pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vladimir Varlaj, Crvena kuća, 1923.

Vladimir Varlaj
Crvena kuća, 1923.
ulje na platnu
74 x 62,5 cm
MG-7098
Najpoznatija slika Vladimira Varlaja Crvena kuća iz 1923. zapravo je naglašeno ekspresionistički izuzetak u njegovu opusu. Željeznička se stanica u Moravicama iz stvarnosti Gorskoga Kotara izdvaja u uznemirujuću tlapnju ostvarenu deformacijom oblika i prostora uzduž skraćene dijagonale te intenzivnim nemimetičkim kolorizmom i svijetlo-tamnim kontrastima. Premda drugdje slika u duhu poetike magičnog realizma upravo afektivne tenzije Crvene kuće povezuju Varlaja s neformalnom skupinom Praške četvorice i Uzelčevim, Gecanovim i Trepšeovim ekspresionističkim tendencijama
Vladimir Varlaj umjetničko je obrazovanje započeo u Zagrebu kod profesora Tomislava Krizmana, a Višu školu za umjetnost i obrt završio je kod Mencija Clementa Crnčića. S ruskog se fronta vraća kao invalid 1917., a već sljedeće godine odlazi prijatelju Milivoju Uzelcu u Prag. Nije sačuvana nijedna Varlajeva slika prije prvog nastupa na zagrebačkom Proljetnom salonu 1919. godine. Uz Proljetne salone, od 1921. do 1927. redovito je sudjelovao i na izložbama Grupe nezavisnih umjetnika koju je inicirao Ljubo Babić. Varlajevu antologijsku nisku pejzaža i veduta naglašene plastičnosti i iznimne sugestivnosti već 1934. godine prekida teška bolest. Kasnijim mrtvim prirodama kao da se oprašta i od slikarstva i od života. Umire 1962. a da nikada nije samostalno izlagao.
Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vladimir Varlaj, Voćnjak na selu, 1924.

Vladimir Varlaj
Voćnjak na selu, 1924.
ulje na platnu
57,5 x 73,4 cm
MG-1050

Sezanističke i ekspresionističke metode koje odlikuju stvaralaštvo praške četvorke, Vladimir Varlaj 1924. godine na slici Voćnjak na selu razvija u smislu ‘povratka redu’ te dosljednim reduciranjem pojedinosti do osnovnih struktura definiranih jednostavnim crtežom i rasporedom u planove. U duhu poetike magičnog realizma osobnu viziju svijeta izražava podređivanjem stvarna krajolika ili vedute pravilu apsolutne ravnoteže. Deskriptivnu boju zamjenjuje simboličnom, a prirodnu rasvjetu unutrašnjom.

Vladimir Varlaj umjetničko je obrazovanje započeo u Zagrebu kod profesora Tomislava Krizmana, a Višu školu za umjetnost i obrt završio je kod Emanuela Crnčića. S ruskog se fronta vraća kao invalid 1917., a već sljedeće godine odlazi prijatelju Milivoju Uzelcu u Prag. Nije sačuvana nijedna Varlajeva slika prije prvog nastupa na zagrebačkom Proljetnom salonu 1919. godine. Uz Proljetne salone, od 1921. do 1927. redovito je sudjelovao i na izložbama Grupe nezavisnih umjetnika koju je inicirao Ljubo Babić. Varlajevu antologijsku nisku pejzaža i veduta naglašene plastičnosti i iznimne sugestivnosti već 1934. godine prekida teška bolest. Kasnijim mrtvim prirodama kao da se oprašta i od slikarstva i od života. Umire 1962. a da nikada nije samostalno izlagao.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content