Oznaka: Vjekoslav Karas

Vjekoslav Karas, Djevojčica s lutkom, 1857.

Vjekoslav Karas
(1821. – 1858.)
Djevojčica s lutkom, 1857.
ulje na platnu
118,5x92,5 cm
MG-75

Vjekoslav Karas (1821. - 1858.), slikar i skladatelj te jedan, uz Josipa Račića, od najpoznatijih mitskih hrvatskih umjetnika koji je zbog nerazumijevanja okoline život okončao tragično, samoubojstvom. Karasovo nesustavno slikarsko školovanje započinje skromnim podukama kod karlovačkih slikara amatera. Zahvaljujući pokroviteljima, 1838. odlazi na školovanje u Italiju, najprije u Firencu gdje ga zadarski slikar Franjo Salghetti Drioli (1811.-1877.) upućuje u tamošnje atelje, kopira u crkvama i javnim zbirkama te pohađa satove anatomije na Velikokneževskoj akademiji. Od 1841. do 1847. boravi u Rimu gdje se upoznaje s romantičarsko-religioznim slikarstvom Nazarenaca. Tu će se upoznati i s riječkim slikarom Ivanom Simonettijem (1817. - 1880.). Za povremenih boravaka u Zagrebu prihvaća Gajeve ilirske ideje. Zbog nepovoljne materijalne situacije, 1848. konačno se vraća u Hrvatsku. Stalna neimaština prisiljava ga da putuje po Hrvatskoj i Bosni te prihvaća ponuđene naruđbe. Od 1852. do smrti naizmjenično živi i radi u Karlovcu i Zagrebu. Karasov se slikarski opus stilski kreće između klasicizma, nazarenskog romantizma i bidermajerskog realizma i toliko je heterogen da bi svaka slika tražila svoju studiju zbog nedosljednosti stilema i kompozicije (Nikola Albaneže). Slika Djevojčica s lutkom datirana u 1857. godinu može se odčitavati kao slikareva usredotočenost na dražest modela, na naivnost kompozicijske sheme, ali ponajprije pokazuje slojevito poetsko i metaforičko kodiranje i portreta i mizanscene. (Margarita Sveštarov Šimat) Kao i većina Karasovih slika, ni ovaj portret nije signirao, nezadovoljan njegovom kvalitetom, kako je sam govorio »uvijek težim da budem bolji«.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Vjekoslav Karas, Portret Ane Krešić, Portret Miška Krešića, 1852.-1856.

Portret Ane Krešić
(1852.-1856.)
ulje/platno
78 x 59 cm
MG-77

Portret Miška Krešića
(1852.-1856.)
ulje/platno
78 x 59 cm
MG-78

Vjekoslav Karas slikar i skladatelj te jedan, uz Josipa Račića, od mitskih hrvatskih umjetnika koji je zbog nerazumijevanja okoline život okončao samoubojstvom. Karasovo nesustavno slikarsko školovanje započinje skromnim podukama kod karlovačkih slikara amatera. Zahvaljujući pokroviteljima, 1838. odlazi na školovanje u Italiju, najprije u Firenzu gdje ga zadarski slikar Franjo Salghetti Drioli (1811.-1877.) upućuje u tamošnje atelje, kopira u crkvama i javnim zbirkama te pohađa satove anatomije na Velikokneževskoj akademiji. Od 1841. do 1847. boravi u Rimu gdje se upoznaje s romantičarsko-religioznim slikarstvom Nazarenaca. U Rimu upoznaje i riječkog slikara Ivana Simonettija (1817.-1880.). Za povremenih boravaka u Zagrebu prihvaća Gajeve ilirske ideje. Zbog nepovoljne materijalne situacije, 1848. konačno se vraća u Hrvatsku. Stalna neimaština prisiljava ga da putuje po Hrvatskoj i Bosni te prihvaća ponuđene narudžbe. Od 1852. do smrti naizmjenično živi i radi u Karlovcu i Zagrebu.

Karasov se slikarski opus stilski kreće između klasicizma, nazarenskog romantizma i bidermajerskog realizma, a portreti supružnika Krešića njegov su antologijski vrhunac. Oba portreta sažeta su u formi, bez opisa pojedinosti, neuljepšanih fizionomija građanskog sloja koji društveno napreduje. Psihološka karakterizacija ogleda se u stisnutim usnicama i prodornom, gotovo grubom pogledu, a ruke Ane Krešić remek djelo su uspjelog realističkog prikaza. Kao i kod većine svojih slika Karas nezadovoljan kvalitetom portrete nije potpisao, budući je po vlastitim riječima »uvijek težio da bude bolji«.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Miljenko Stančić, Vjekoslav Karas, 1953.

Miljenko Stančić
(1926. - 1977.)
Vjekoslav Karas, 1953.
ulje na platnu
46 x 67 cm
MG-2175

Miljenko Stančić (1926. – 1977.) začetnik je i najznačajniji slikar hrvatskog poslijeratnog nadrealnog i fantastičnog slikarstva utemeljenog na tradiciji, preciznom tonskom moduliranju i nasljeđu starih majstora (G. de La Tour, J. Vermeer iz Delfta, P. de Hoh), kao i slikara čistoga oka – Josipa Račića. Izrazitom vještinom te sintezom starog i novog stvorio je jedinstveni stil u maniri tzv. muzejskog, anakronog slikarstva. Njegov opus od ranih 50-ih do kasnih 70-ih čine osobne metamorfoze (vedute Varaždina, fantazijske preobrazbe ljudskih likova, metafizičke figure u poetičnim interijerima, erotski sadržaji) i prigušene game obasjane „oduhovljenom rasvjetom i sve virtuoznijom melankoličnom paletom“ (M. Krleža). Diplomirao je slikarstvo na ALU-u u Zagrebu 1949., a 1951. grafiku na Specijalnoj školi T. Krizmana. Na Akademiji predaje od 1960. do 1977.
Slikar Karas (1953.) rano je antologijsko svjedočanstvo o vrednovanju tradicije (Karasova Rimljanka, 1845. – 1847.), smrtnosti (Karasovo samoubojstvo) te autorove identifikacije sa začetnikom novovjekovnog hrvatskog slikarstva. Sve je na slici simbolično, redukcijski opisno i atributivno: „(...) lutnja (...) to je glazbalo iz ruku Karasove Rimljanke (...) Ugašena je svijeća smrt; prazna je paleta nedovršeno djelo; bačena je kocka promašen život. (...) prostor je Karasove radionice samo zrcalno otisnuta mrtvačnica.“ (I. Zidić, 1979.). Stančić je bio član Grupe petorice, a od 60-ih je izlagao na izložbama belgijske grupe Fantasmagie.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content