Vilko Gecan, Kod stola (Familija), 1919.

Vilko Gecan
Kod stola (Familija), 1919.
ulje na platnu
113,5 x 98 cm
MG-1075

Prijatelji Vilko Gecan i Milivoj Uzelac slikati započinju u banjalučkoj gimnaziji. Obojica ubrzo sele u Zagreb i slikarski nauk zajedno nastavljaju kod Tomislava Krizmana 1912. Gecan je uspješno započet studij na münchenskoj Akademiji nažalost već 1914. morao prekinuti zbog rata i mobilizacije. Nakon višegodišnjeg zarobljeništva na Siciliji nakratko se 1919. vratio u domovinu. Pridružio se obitelji u Gomirju u Gorskome Kotaru te se u nekoliko mjeseci koje je tamo proveo mogao konačno mogao u potpunosti posvetiti umjetničkom radu. Unatoč skromnim ranijim iskustvima Gecan je osmislio i u ulju realizirao svoju dotad najveću i najambiciozniju kompoziciju Kod stola (Familija). U tipično ekspresionističkoj kompoziciji bez čvrsta oslonca predimenzioniranim likovima nanizanim oko praznine stola prijeti skučeni prostor. Otac, majka, brat i sestre zaokupljeni su svaki svojim mislima i međusobno uopće ne komuniciraju. Umjesto obiteljske idile Gecan divergentnim skošenjima i naglašenim svjetlosnim kontrastima ostvaruje scenu jakog duševnog naboja i naglašene ekspresionističke izražajnosti kao u zlokobnim kadrovima Fritza Langa i njemačkog novog filmskog vala iz 1920-ih.
Slikama iz Gomirja započinje najvažniji dio Gecanova opusa ostvaren od 1919. do 1933., a na koji je osobito bitno utjecao Gecanov boravak u Pragu kod Uzelca. Osim u Zagrebu, kasnije je živio i radio i u Berlinu, New Yorku i Chicagu. S godinama je zbog bolesti sve teže slikao, poglavito intimističke kompozicije naglašenog kolorizma. Umro je 1973. godine.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica NMMU © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023,
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023,

Vilko Gecan, Poprsje mladića (Milan), 1919.

Vilko Gecan
Poprsje mladića (Milan), 1919.
ulje na platnu
40,5 x 36 cm
MG-1072

Vilko Gecan je slikati započeo kao gimnazijalac u Banja Luki. Od djetinjstva prijateljuje s Milivojem Uzelcem s kojim će slikarski nauk nastaviti i u Zagrebu 1912. kod Tomislava Krizmana. Gecanov je uspješno započet studij slikarstva na münchenskoj Akademiji 1914. godine prekinuo rat i mobilizacija. Nakon vojske i tri godine zarobljeništva na Siciliji Gecan se 1919. nakratko pridružuje obitelji u selu Gomirje u Gorskom kotaru gdje u samo nekoliko mjeseci radi niz značajnih slika poput Kod stola (Familija), Mlinovi te Poprsje mladića. U potonjemu se lice mladića intenzivnom svjetlinom izdvaja od pozadine koja je gotovo ornamentirana gustim potezima boje. Potezi su čvrsto, organski srasli u fasete različitog usmjerenja. Portret brata Milana izdiže se iz guste mreže poteza u kojoj Gecan zapravo poistovjećuje prizor i postupak slikanja. Evidentno je Kraljevićeva i Cézanneova modernost utjecala na Gecanovo slikarstvo i prije nego što se 1919. pridružio Uzelcu u Pragu. Najvažniji dio opusa Gecan je ostvario upravo između 1919. i 1933. godine. Kasnije je zbog bolesti sve teže slikao, uglavnom intimističke scene, portrete i mrtve prirode te pejzaže i gradske prizore jakog kolorizma. Osim u Zagrebu, živio je i radio i u Berlinu, New Yorku i Chicagu. Umro je 1973. godine.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Vilko Gecan, Viktorija, 1919.

Vilko Gecan
Viktorija, 1919.
ulje na platnu
73 x 53,8 cm
MG-2616

Ekspresivni naboj Gecanove Viktorije iz 1919. najavljuje novi duh Proljetnoga salona. Mlada Čehinja zaljubljena u Uzelca često je pozirala obojici prijatelja (Venera iz predgrađa, U atelieru bohema). Gecan Viktorijin poluprofil slika bogatom tonskom orkestracijom srodnom Kraljeviću, ali s klizećim prednjim planom i naglašenom svjetlosnom aureolom zapravo kreira sasvim nadstvarni prizor u nestvarnom ambijentu.
Vilko Gecan i tri godine mlađi Milivoj Uzelac započeli su slikati u gimnaziji u Banja Luki. Obojica su 1912. doselili u Zagreb i slikarski su nauk nastavili kod Tomislava Krizmana. Gecanov uspješno započet studij na münchenskoj Akademiji prekinula je mobilizacija. Nakon tri godine zarobljeništva na Siciliji i dobrovoljnog odlaska na Solunski front, konačno se opet pridružio Uzelcu u Pragu 1919. Komplementarnost Gecanove stvaralačke discipline prema Uzelčevoj naglosti za obojicu je bila značajan korektiv. Kasnije je Gecan osim u Zagrebu živio i radio i u Berlinu, New Yorku i Chicagu. Nakon konačnog povratka u domovinu 1932. slikao je poglavito intimističke scene, portrete i mrtve prirode te pejzaže i gradske prizore jakog kolorizma. Umro je 1973.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Vilko Gecan, Kuća u New Yorku, 1932.

Vilko Gecan
Kuća u New Yorku, 1932.
akvarel
51,5 x 40 cm
MG-1077

Uz Milivoja Uzelca, Vilko Gecan predstavlja svojevrsni 'drugi val' slikarskog modernizma u Hrvatskoj, koji se vremenski poklapa s trajanjem I. svjetskog rata, odnosno s periodom između dva svjetska rata. Tome je tako zbog iznimne slikarske kvalitete, ali i zbog činjenice da prvaci slikarskog modernizma u Hrvatskoj, Josip Račić i Miroslav Kraljević umiru mladi, nenavršivši ni trideset godina. Daljnje produbljivanje estetike modernog slikarstva, u radovima Gecana i Uzelca najvidljivije je kroz utjecaj ekspresionizma, a kasnije djelomice i kroz sve veću prisutnost reklamne ikonografije u njihovim radovima. Sva četvorica slikara prošla su gotovo isti početni put: iz Zagreba u München na akademiju ili u neku slikarsku školu, a potom u Pariz.
„Kuća u New Yorku“ pripada Gecanovoj američkoj epizodi kada od 1928. do 1932. boravi u Chicagu i New Yorku, nadajući se uspjehu na novom, krizom još nepogođenom, tržištu. Ona odskače od uobičajenog prikazivanja metropole. Ne snašavši se potpuno u američkoj sredini, Gecan ne prikazuje New York kao grad oblakodera, nego kao grad građevina koje su u tradicionalnoj proporciji s čovjekom. Često odlazi na obalu rijeke Hudson gdje slika neurbanizirana ili industrijska područja, drveće, jednokatnice, sve ono što ga na neki način podsjeća na predgrađe Pariza ili Zagreba. Ukoliko ne slika u pejzažu, ostaje kod kuće i slika mrtve prirode i portrete. „Kuća u New Yorku“ deskriptivan je akvarel. On bez stilizacije prikazuje jedan tip njujorške građevine; oblici su jasno omeđeni, plohe su ispunjenje bojama koje odgovaraju stvarnom prizoru. Gecan nije nikada službeno pripadao Novoj objektivnosti, europskom umjetničkom pokretu iz razdoblja između dva svjetska rata, koji je inzistirao na realizmu i društvenom angažmanu umjetnosti, ali u američkoj fazi rada nikada mu nije bio bliže.

Tekst: Klaudio Štefančić, kustos Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.

Vilko Gecan, Kod stola (Četvoro kod stola), 1923.

 

 

Vilko Gecan
Kod stola (Četvoro kod stola), 1923.
ulje na platnu
69,5 x 69,5 cm
MG-2193

Tjeskobnu atmosferu slike Kod stola (Četvoro kod stola) Vilko Gecan ostvaruje tipično ekspresionističkim postupcima divergentnih dimenzija i naglašenim svjetlosnim kontrastima. Predimenzioniranim likovima u kompoziciji bez čvrsta oslonca prijeti skučeni prostor. Lica su im sumirana na hladne maske lišene duše, a geste prazne. Scena djeluje teatralno, a funebralna je atmosfera bliska zlokobnim kadrovima Fritza Langa i njemačkih ekspresionističkih filmova.
Vilko Gecan dugogodišnje prijateljstvo s tek tri godine mlađim Milivojem Uzelcem započinje u banjalučkoj gimnaziji gdje zajedno počinju slikati. Istovremeno sele u Zagreb i zajedno počinju učiti kod Tomislava Krizmana. Gecanovo je kasnije umjetničko obrazovanje u Zagrebu i Műnchenu nažalost bilo nesustavno. Nakon mobilizacije i trogodišnjeg ratnog zarobljeništva na Siciliji te dobrovoljnog odlaska na Solunski front Gecan 1919. odlazi Uzelcu u Prag. Opreka Gecanove pomnosti i Uzelčeve naglosti bila je za obojicu trajan i dragocjen korektiv. Gecan je osim u Zagrebu kasnije živio i radio i Berlinu, New Yorku i Chicagu. Od konačnog povratka u domovinu 1932. slikao je intimističke scene jakog kolorizma.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Vilko Gecan, Cinik, 1921.

Vilko Gecan
Cinik, 1921.
ulje na platnu
110,5 x 99 cm
MG-2668

Cinik Vilka Gecana paradigmatski ukazuje na specifičnost poimanja ekspresionizma u hrvatskih umjetnika dvadesetih godina prošloga stoljeća. Mladić na slici čita novine Der Sturm, njemačko glasilo koje je i u Hrvatskoj bilo ključno za promociju ekspresionizma. Grimasa koja je slikarevo lice izobličila do neprepoznatljivosti, dramatična gesta i tijelo u grču inspirirani su nedvojbeno njemačkim ekspresionističkim filmom i kazalištem. Gecan kao veliki ljubitelj Kabineta doktora Caligharija gradi tjeskobnu scenu sa skošenim podom i predimenzioniranim stolom. Sve je u službi ekspresije – uz dramatičan kontrast svjetla i sjene, kompozicija je nestabilna, a očište umnoženo. Slika je prvi put izložena na Proljetnom salonu 1921., a prethodili su joj brojni crteži od kojih je jedan ranije objavljen u avangardističkom časopisu Zenit Ljubomira Micića koji unatoč tvrdnje da ‘pravog ekspresionizma kod nas nema’ naglašava kvalitetu Gecanovih crteža i grafika iz ciklusa Klinika i Ropstvo na Siciliji, inspiriranih teškim iskustvom Prvog svjetskog rata. Nakon trogodišnjeg zarobljeništva na Siciliji i dobrovoljnog odlaska na Solunski front Gecan se 1919. pridružuje Uzelcu na studiju u Pragu gdje zajedno uče kod Jana Preislera, a kasnije živi i radi u Zagrebu, Berlinu, New Yorku i Chicagu. Od povratka u domovinu 1932. slika intimističke scene jakog kolorizma.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content