Vatroslav Kuliš, Sedamsto tisuća m2 mora, 1991.

Vatroslav Kuliš
(1951.)
Sedamsto tisuća m2 mora, 1991.
ulje na platnu
200 x 300 cm
MG-6279
Vatroslav Kuliš (1951.) najizrazitiji je postmoderni hrvatski kolorist koji nastavlja tekovine akcijskoga slikarstva i apstraktnog ekspresionizma. U početku naklonjen figuraciji, od 80-ih koloristički apstrahira sliku zasićenom obojenosti i slikarskom gestom koje postaju njegov znak raspoznavanja. Kuliševo slikarstvo prvobitno je emocionalna apstrakcija koja izvire iz akcijskoga slikarstva i kontroliranog automatskog nadrealizma. Kompozicijom vlada koloristički plamsaj, nesputani slikarski postupak i dinamična ispunjenost platna. Slika Sedamsto tisuća m2 mora takav je kolorističko raskošni i apsorbirajući, masivni slikarski monument.
Diplomirao je na ALU-u u Zagrebu 1976. u klasi Š. Perića. Bio je likovni urednik u Leksikografskom zavodu Miroslav Krleža (1978. – 2002.). Opus mu je označen ciklusima: Rani radovi (1978. – 1991.), Valovi (1990. – 1993.), Slike-kolaži / Objekti kolaži (1991. – 1994.), Kornati (1996. – 2001.), Voodoo Gutenberg (1996. –2001.), Kuti (1996. – 1998.), Metamorfoze mora (1999. – 2002.), Nizovi (2000. – 2001.), Riffovi (2002. –2006.), Herbarium pictorium (2006. – 2007.) i dalje.
Uz apstrakciju slika portrete i sakralne kompozicije, a bavio se i grafikom, grafičkim dizajnom, scenografijom i izradom mozaika. Izlagao je na više od 170 samostalnih i 140 skupnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djela mu se nalaze u brojnim muzejima i privatnim zbirkama. Godine 2010. izdana je Kuliševa monografija iz pera I. Zidića, a 2020. priređena mu je retrospektiva u Modernoj galeriji u koncepciji M. Bešlića. Višestruko je nagrađivan za svoj rad.
Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Vatroslav Kuliš, Kritička retrospektiva 1974. – 2020.

U autorskoj koncepciji likovnog kritičara Milana Bešlića, izložba u dvanaest dvorana reprezentativnog prvog kata palače predstavila je više od stotinu umjetnikovih slika velikog i malog formata i objekata nastalih u razdoblju od 1974. do danas.
U povodu svoje retrospektive u Modernoj galeriji Vatroslav Kuliš je izjavio: Upravo mi je prostor Moderne galerije emotivno najslojevitiji. Prvi sam put bio u njemu negdje s početka pohađanja Škole primijenjene umjetnosti. U to doba doživljavao sam MG kao hram slikarstva, kao sveti prostor. S kakvim sam samo udivljenjem i pobožnošću gledao Račića, Kraljevića, Motiku, Dulčića…… Sanjao sam o tome da jednog dana izlažem u tom prostoru kao vrhunski domet mladenačke zanesenosti.
Katalog izložbe s predgovorom Milana Bešlića, uvodnikom Branka Franceschija i grafičkim dizajnom Sanje Bachrach Krištofić, predstavljen je javnosti po popuštanju epidemioloških mjera.

Iz predgovora Milana Bešlića

U razdoblju dužem od četiri desetljeća umjetnik je gradio vlastiti likovni jezik čije smo mijene čitali u brojnim ciklusima, lucidnim preobrazbama geste, širokim i kružnim zamasima, vrtložnim, spiralnim krivuljama i vitičastim crtama; u prskavim kapljicama, točkastim mrljama, okomitim cijeđenjem boje i njezinim prolijevanjem i prelijevanjem preko ruba slike u beskraj prostora, odnosno, u prostore „intimnog i ljudskog“ u njegovom biću i njegovom slikarstvu. Brojnost znakova i široki raspon inovacija u jeziku govori o dinamici njegovih mijena, o kontinuiranom istraživanju njegove likovne izražajnosti i smionom napinjanju samog slikarskog postupka te, nadasve, o čvrsto građenoj likovnoj strukturi u kojoj je precizno usustavljen Kulišev jezik bojom i vjetrom geste.

Iz uvodnika Branka Franceschija, ravnatelja Moderne galerije

Pod kustoskim ravnanjem Milana Bešlića, izložba crpeći iz fundusa domaćih institucija, privatnih i korporativnih zbirki, umjetnikovog arhiva i atelijera, uz slike iz svih umjetnikovih ključnih ciklusa, predstavlja i njegove publici manje poznate otklone prema mediju umjetničke instalacije i asamblaža ili eksperimente koji su njegovu uvijek prepoznatljivu likovnu formulu varirali kroz netipične postupke i materijale. Naposljetku i budući umjetnik nikad nije otok, već je njegova pozicija uvijek sjecište, kroz afirmaciji i/ili kroz otklon pregled Kuliševog stvaralaštva podsjeća nas na sve fenomene vizualne umjetnosti koji su obilježili našu epohu. Nostalgija nikad nije imala intenzivnije boje. 

Foto Goran Vranić i fotoarhiva Moderne galerije © Moderna galerija, Zagreb

Skip to content