Oznaka: Valerije Michieli

Valerije Michieli, Meta, 1963.

Valerije Michieli
(1922. – 1981.)
Meta, 1963.
bronca
180 x 205 x 110 cm
MG-2866

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. (F. Kršinić), na kojoj je od 1962. do 1981. godine bio profesor. Bio je suradnik majstorskih radionica V. Radauša (1949. –1951.) i F. Kršinića (1951. –1955.).
Koncepciju punog volumena ostvario je u portretima, a potom je istraživao mogućnosti erodirane forme. Kao avangardni kipar radio je izdužene ekspresionističke figure, bliske gotici i srodnim strujanjima moderne plastike (A. Giacometti). U ciklusu zgrčenih tijela izrazio je ljudsku dramu, posebice u sadržajima iz II. svjetskog rata. U ciklusima pasâ i konjâ oblikovao je životinje u rasponu od izrazito ekspresionističkih do nefigurativnih, izvedenih na kiparski i slikarski način. Autor je memorijalnih spomenika u Pučišćima i Splitu te figure Bračanka na Bolu.
Izradio je niz brončanih skulptura ljudi i životinja izrazite naturalističke deformiranosti, pod zajedničkim nazivljem škrapa, inspiriran reljefnosti izbrazdanog, napuknutog, razjedenog, nazubljenog i istrošenog vapnenačkog bračkog kamenog krša. Njegovo djelo obilježava heroična ekspresivna muška figura, kao što je djelo Meta antropomorfizirano izobličenim zgurenim muškim aktom izduženih raširenih udova; kvrgavih tankih ruku s predimenzioniranim šakama i tijela reptilske epiderme koje je u jezgri i po površini apokaliptično kontrahirano u silovitom egzistencijalističkom kriku.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Valerije Michieli, Glava Mate, 1953.

Valerije Michieli
(1922. – 1981.)
Glava Mate, 1953.
bronca
47,5 x 31x 41cm
MG-2223

Valerije Michieli diplomirao je kiparstvo kod Frane Kršinića 1949. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu na kojoj je i sam od 1962. do svoje smrti 1981. bio profesor. Bavio se i slikarstvom, često je slikao pse. Od samih začetaka sklon je ekspresionističkom izrazu pod utiskom teških i bolnih iskustava iz vlastite mladosti, ali i pod vjerojatnim uplivom rada u radionici Vanje Radauša. Empatičnost prema ljudskim i životinjskim sudbinama u njegovim radovima očituje se u zgrčenim, dramatičnim često izduljenim formama, otvorenim na sve strane, hrapavih površina. Najvažniji je animalistički kipar nakon Branislava Deškovića - izradio je cikluse konja (1955. – 1960.) i pasa (1950. – 1981.) koji se stilski kreću od ekspresionističkih do nefigurativnih oblika.
Michieli, iako profesor na zagrebačkoj Akademiji, u suštini ostaje duboko vezan za brački kamen i škrape, elemente pejzaža grubih tekstura.
Muzejska skulptura Mate iz 1953. svojom zatvorenom formom odstupa od tipičnih Michielijevih izduljenih, grčevitih i otvorenih oblika. Izduljeni oval glave lišen je nepotrebne deskripcije te najmanje mogućom intervencijom u osnovnu formu Michieli daje figurativan i sugestivan portret, čini se, zlovoljnog mještanina. Time je pokazao kako minimalnim izražajnim sredstvima uspijeva prikazati psihološka stanja portretirane osobe.

Tekst: Dajana Vlaisavljević, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Valerije Michieli, Nemir u škrapi, 1972.

Valerije Michieli
(1922. – 1981.)
Nemir u škrapi, 1972.
bronca
48,2x 59 x 36 cm
MG-3008

Diplomirao je na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1949. (F. Kršinić), na kojoj je od 1962. do 1981. godine bio profesor. Bio je suradnik majstorskih radionica V. Radauša (1949. –1951.) i F. Kršinića (1951. –1955.).
Koncepciju punog volumena ostvario je u portretima, a potom je istraživao mogućnosti erodirane forme. Kao avangardni kipar radio je izdužene ekspresionističke figure, bliske gotici i srodnim strujanjima moderne plastike (A. Giacometti). U ciklusu zgrčenih tijela izrazio je ljudsku dramu, posebice u sadržajima iz II. svjetskog rata. U ciklusima pasâ i konjâ oblikovao je životinje u rasponu od izrazito ekspresionističkih do nefigurativnih, izvedenih na kiparski i slikarski način. Autor je memorijalnih spomenika u Pučišćima i Splitu te figure Bračanka na Bolu.
Izradio je niz brončanih skulptura ljudi i životinja, naročito pasa, izrazite naturalističke deformiranosti, pod zajedničkim nazivljem škrapa, inspiriran reljefnosti izbrazdanog, napuknutog, razjedenog, nazubljenog i istrošenog vapnenačkog bračkog kamenog krša.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content