NMMU: Recite nam nešto o radovima prezentiranim na vašoj samostalnoj izložbi u Galeriji Josip Račić?
PREDRAG TODOROVIĆ: Na izložbi su predstavljeni radovi većeg formata nastali tijekom 2023. i 2024. godine pa smo izložbu nazvali upravo tako – Slike 2023. - 2024., sa željom i bez potrebe da posjetiteljima usmjeravamo fokus, asocijacije i projekcije, (percepciju) u bilo kojem smjeru i smislu. U formalno-likovnom smislu to su slike s naglašenom fakturom koja graniči s reljefom, tako da naizgled podsjećaju na enformelnu poetiku, mada su po konceptu i načinu građenja više fluksusovske, konceptualne. Naime, kao autor se maksimalno povlačim iz sudjelovanja u građenju izgleda slike, odlijevam je s poda atljea i kadriram nasumično, ne gledajući u njeno „lice“. Na taj način kroz sliku dobivam nenaučen i neočekivan sadržaj i „višak“.
NMMU: Koliko ste se kroz profesionalnu karijeru mijenjali, a time i vaši radovi? Kako oni nastaju i do koje ste mjere skloni eksperimentu?
PREDRAG TODOROVIĆ: Kao što se već moglo naslutiti iz odgovora na prvo pitanje kroz moje se radove uvijek isprepliće više estetika, praksa, medija i tehnika. Intertekstualni su, mogao bih ih zvati likovnim bastardima. Povezano s tim - logično je da uvijek eksperimentiram, jednostavno sam tako postavljen. Od završne godine studija prestao sam ograničavati sliku medijem, tehnikama ili postupcima. U dijalogu s radom pronalazim uvijek neki drugi način da mu pomognem da se razvija u smjeru koji preferira. U tom smislu sam se i ja mijenjao i dolazio do nekih „svojih“ materijala i likovnog govora.
Koristio sam se svakakvim materijalima, od paučine, vapna, cementa, plastičnih folija, slamki za sokove, objektima preuzetim iz stvarnosti koje bi otiskivao na različite podloge i slično. Uglavnom su to nelikovni materijali čiju upotrebu je odredilo moje tematsko određenje i znatiželja.
NMMU: Što vas nadahnjuje? Kojim ste se temama bavili i postoje li neke koje su konstantno prisutne u vašem radu?
PREDRAG TODOROVIĆ: Sad već sa sigurnošću mogu reći da je kroz moj cjelokupni rad prisutna samo jedna tema, a to je moja zaokupljenost doživljajem sveoubuhvatnog kroz trenutke i sitne fragmente iz objektivne stvarnosti. Sveobuhvatno u krhotinama koje možemo obuhvatiti pogledom. Od čega je sve izgrađeno i što je u osnovi svega? To je moja tema oduvijek. Zato su iz mog rada nestale sve iluzorne stvari poput narativnog diskursa, boje, i sl.
Ono preko čega sam mogao govoriti o zbilji su jednostavni materijali koje sam nalazio u svom okruženju. Rad s njima je postao moj likovni jezik i gramatika. Budući da sam taktilan tip odabrala me je poetika odnosa, svjetlo-tamno, grubo-nježno, oštro - glatko, tvrdo-mekano, to je moj likovni jezik za pričati o doživljaju sveobuhvatnog kroz fragmente. Nadahnjuje me kad kroz neku malu neuglednu krhotinu primijetim prisutnost beskonačnog.
NMMU: Koga biste izdvojili kao umjetnički uzor?
PREDRAG TODOROVIĆ: Puno je talentiranih autora s predivnim radovima. Danas je to pogotovo vidljivo preko društvenih mreža i interneta. Kao što sam rekao, estetski, moj rad je intertekst različitih likovnih postulata pa mi nema smisla nabrajati likovno privlačne autore. Zato bih spomenuo jednog koji je na mene kroz samo par razgovora ostavio najupečatljiviji, dubok trag. Ne u likovnom smislu, nego u egzistencijalnom, toplom, ljudskom, a to je Ivan Picelj. Taj čovjek me je, poput pravog zen majstora, svojom mudrošću i iskustvom postavio ponovno na noge kad mi je bilo najteže i kad sam bio potpuno prestao raditi.
NMMU: Sjećate li se tko je kupio vašu prvu sliku?
PREDRAG TODOROVIĆ: Da, ako izuzmemo par neozbiljnih otkupa iz djetinjstva, onda je to bila jedna sveučilišna profesorica, ne s likovnog studija, dok sam bio na prvoj ili drugoj godini.
NMMU: Koliko vremena provodite u ateljeu i čega u njemu ne smije nedostajati?
PREDRAG TODOROVIĆ: U ateljeu sam uglavnom svaki dan po 6-8 sati, nekad više nekad manje. Nije to uvijek funkcionalan rad. Imam dosta praznog hoda, „gledanja u prazno“.
Ne smije nedostajati kave, papira, crnog tuša…
Priredila: Lana Šetka
Foto: Tanja Tevih © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2024.