NMMU: Možete li nam reći nešto o radovima iz ciklusa "Antropocen I" koji premijerno predstavljate na istoimenoj izložbi u Galeriji Josip Račić?
Nenad Šaljić: Pred kraj prvog ciklusu o Matterhornu 2014. počeo sam raditi na projektu Naked Mountains (Gole planine) jer me fascinirala geološka raznolikost tog područja. Kad se popnete iznad 2,500 metara možete zapaziti tragove rubnih ledenjačkih morena iz razdoblja zadnjeg glacijalnog maksimuma oko 1850. To je bio kraj Malog ledenog doba koje je trajalo od oko 1300. do oko 1850. Postanete svjesni klimatskih promjena i brzine otapanja ledenjaka doslovno ispred vaših očiju. Međutim, morate znati da su se ciklusi dugotrajnih glacijacija i kratkih, toplijih međuglacijalnih razdoblja izmjenjivali prilično redovito u povijesti Zemlje. Razina leda pada i raste poput oseke i plime, samo što su intervali mnogo duži. Iako živimo u Velikom ledenom dobu koje je započelo prije oko 2,5 milijuna godina, sada smo u toplom međuglacijalnom razdoblju koje je počelo prije oko 12.000 godina. No, u posljednjih 170 godina prevladava vrlo toplo razdoblje, ledenjaci se tope i polovica njihove mase je već nestala. Ljudska aktivnost nažalost doprinijela je ubrzavanju tih inače prirodnih procesa. Otapanje leda, naravno, vodi ka porastu morske razine te ostalim povezanim problemima. I baš pred kraj rada na tom ciklusu imao sam 2019. u Galeriji Kranjčar u Zagrebu izložbu VOID čija tema su bile spilje i jame. Leila Topić - kustosica izložbe i autorica teksta u istoimenoj knjizi koja je pratila izložbu, jednom prilikom me pitala zašto mi more ne predstavlja isti izazov kao planine - živim na moru, ljeta sam provodio jedreći s prijateljima i obitelji. Moj odgovor je bio da nakon Hiroshi Sugimotovih Seascapes nemam što raditi jer je on već sve kazao. Mada je crv u meni radio čak i prije Leilinog izazovnog pitanja, ona je ipak bila moj umjetnički katalizator. I započeo sam eksperimentirati snimajući more mobitelom dugim ekspozicijama (live photo) uglavnom u pokretu za vrijeme plovidbe: Ligursko more (Korzika i utočište Pelagos namijenjeno zaštiti morskih sisavaca) i Jadransko more (Brački, Hvarski i Viški kanal te otok Biševo). To je trajalo nekoliko godina, kada su mi se more i ledenjaci napokon povezali u ciklus Antropocen I i Antropocen II.
Naglasak u Antropocen I je na liniji horizonta te u bojama mora i neba koje nisu realne, barem ne u svijetu u kojem živimo. Na prvi pogled fotografije bi trebale stvoriti dojam ugode, pa čak i nadnaravne ljepote, međutim na sublimnoj razini želio sam da se pojavi upozoravajuće pitanje: što ako su to slike iz distopijske budućnosti kojoj nemilice srljamo u susret. Da bi postigao taj efekt fotografije su naknadno kolorirane u postprodukciji.
NMMU: Doktor ste ekonomskih znanosti, a uspješnu poslovnu karijeru zamijenili ste fotografskom?
Nenad Šaljić: Fotografija je bila moja ljubav još od osnovne škole kojom me je u 6. razredu zarazio moj razrednik. U srednjoj školi sam završio kino školu u Splitu kod Ivana Martinca i usporedno sam se bavio speleofotografijom i snimio nekoliko kratkometražnih filmova. Zvijezde mi se nisu poklopile (ili možda jesu :)) pa sam završio Ekonomski fakultet u Splitu, zatim diplomski studij informacijskih znanosti u Beogradu (FON) te sam doktorirao na temu primjene umjetne inteligencije u burzovnom investiranju pod mentorstvom prof. Velimira Sriće. Znanstvenu karijeru sam zamijenio poslovnom da bi se nakon burnouta vratio fotografiji, prošavši cijeli krug.
NMMU: Odakle fascinacija Matterhornom i kako se jedna od vaših fotografija tog impresivnog alpskog vrha 2013. našla na reviji modne kuće Louis Vuitton na Fashion Weeku u Parizu kao i na reviji u povodu otvorenja njihovog dućana u Wuhanu u Kini iste godine?
Nenad Šaljić: Krenuo sam u planine, opet pod utjecajem istog razrednika u osnovnoj školi, a otac mi je dao svoj Kiev refleksni fotoaparat. Supruga se često šali da je moj život počeo tek 1974., što i nije daleko od istine. Završio sam ubrzo speleološku školu, bavio se alpinizmom, s 18 godina primljen sam u GSS (sada HGSS) te postao instruktor speleologije. Moju literaturu su uglavnom sačinjavale knjige o alpinizmu, speleologiji i fotografiji. Matterhorn ima posebno mjesto svakome tko je u tom polju aktivan, a meni se ukazala prilika da ga prvi put uživo vidim tek prije dvadesetak godina. Nedugo nakon toga započeo sam ga ozbiljnije snimati i dolaziti dva puta godišnje u Zermatt, mjesto podno Matterhorna. National Geographic mi je za 2012. dodijelio prvu nagradu za fotografiju Matterhorna, a odmah potom sam dobio poziv od Louis Vuittona za modnu reviju. Napravili su light box od moje fotografije veličine 7 m iza koje su izlazili manekeni. Bio sam na reviji u Grand Palaisu sa suprugom i kćerima, bio je to nezaboravan događaj.
NMMU: Kao alpinistu i speleologu koji vam je bio najizazovniji trenutak?
Nenad Šaljić: Osvajanje Mont Blanca u dobi od 19 godina i prvenstvena istraživanja nekih jama u Hrvatskoj. Prvenstveno istraživanje znači da nitko prije vas nije istražio neku jamu ili spilju.
NMMU: Jeste li sudjelovali u speleološkim i alpinističkim ekspedicijama i postoji li neki vrh koji biste voljeli osvojiti, spilja u koju biste se voljeli spustiti?
Nenad Šaljić: Bio sam na speleološkoj ekspediciji u Kini 1989. Moj apetit za vrhovima i jamama je poprilično zadovoljen, a ionako sam još uvijek aktivan u planinarskom, skijaškom i biciklističkom smislu.
NMMU: Živite i radite na relaciji između Zermmata (podno Matterhorna) u Švicarskoj i Splita. Kako ste se odlučili na preseljenje baš tamo?
Nenad Šaljić: Područje oko Matterhorna je bilo jedan od važnijih razloga zbog izuzetne infrastrukture i fenomenalnih mogućnosti za aktivnosti na otvorenom. Kad tome dodate i fotografiju, sve vam je jasno - tamo sam završio nekoliko ciklusa. Osim toga, poslovno sam bio vezan za Švicarsku jer sam bio partner u konzultantskoj firmi u Zürichu.
NMMU: Kakav je život u poznatom skijalištu i koliko se razlikuje zimi i ljeti?
Nenad Šaljić: Zermatt je vjerojatno najkompletnije i najatraktivnije planinsko mjesto za nekog poput mene. Ljeto i zima su dva različita svijeta. Ljeto više preferiram jer treba manje opreme i boravak u planini je jednostavniji, uostalom toplije je. Skijati se može preko cijele godine jer je skijalište veoma visoko, ali ja najviše volim početak proljeća.
NMMU: Kako netaknuta priroda i mnogima nedostižna mjesta utječu na vašu kreativnost i umjetničko izražavanje?
Nenad Šaljić: Bivanje u prirodi je neophodan dio mog života, nešto poput punjenja baterija. Supruga kaže da sam vjerojatno u prošlom životu bio divokoza 🙂 Gotovo svi moji projekti vezani su za prirodu. To je jednostavno moj medij.
NMMU: Najljepši prizor?
Nenad Šaljić: Izlazak kćeri iz rodilišta, bez premca.
NMMU: S obzirom na klimatske promjene, zastrašuje li vas pomisao na to kako će izgledati život na Zemlji u budućnosti?
Nenad šaljić: Mnogo više me zastrašuju geopolitički problemi oko nas. Dovoljan je pritisak na tipku da nestane naša civilizacija. S druge strane, klimatske promjene su mnogostruko složeniji problem koji ljudska vrsta nije u stanju popraviti u ovakvoj konfiguraciji politike, ekonomije i međunarodnih odnosa. Stoga, Antropocen I nije samo upozorenje na klimatske nevolje koje su sve očitije, već na potencijalnu anihilaciju naše vrste.
NMMU: Što vas trenutno zaokuplja i radite li već na nekom novom projektu?
Nenad Šaljić: Trenutno razmišljam 🙂
Priredila: Lana Šetka © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Otvorna slika (u najavi) Umjetnik Nenad Šaljić na otvorenju svoje izložbe Antropocen 1 2019. - 2024. u Galeriji Josip Račić (detalj) Foto Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb