Miroslav Šutej, Ultra A, 1965.

Miroslav Šutej
Ultra A, 1965.
polikolor/drvo
220 x 121,5 x 20 cm
MG-2592

Miroslav Šutej (1936. – 2005.) jedan je od najmaštovitijih hrvatskih slikara, grafičara te ambijentalnih umjetnika visoke moderne i postmoderne. Slika-objekt Ultra A (1965.) pripada op-artu, modernističkom pravcu optičko-hipnotičkih svojstava temeljenih na varci oka. Crno-bijela elegancija građena je na multipliciranju i ispupčenju karakterističnog Šutejeva znaka principom umnažanja pozitiva i negativa. Slika je spoj znanosti i umjetnosti karakterističan za pozitivističko-modernistički pokret Nove tendencije (Zagreb, 1961. – 1973.). Diplomirao je na ALU-u u Zagrebu 1961. (M. Detoni), a 1961. – 1963. suradnik je Majstorske radionice K. Hegedušića. Od 1966. Šutej ostvaruje izrazitiju trodimenzionalnu materijalizaciju slika-objekata. Djela složene a čiste koncepcije učinio je pomičnim i taktilnim sugerirajući rast, širenje i uvlačenje u predmet. Uvodi i boju koja vizualizacijama pridaje pojačanu dinamiku. Radovi mu postaju neka vrsta predmeta za umjetničku igru, a mobilnost sa slike-objekta prenosi u područje grafike i crteža. Nakon polovine 70-ih stvara folklorne i cikluse erotike, a od 80-ih ostvaruje sliko-crteže, kolaže i kombinirane tehnike izrazita kolorizma. Radi i ambijentalne i video instalacije (Prekrivene oči, 2004.). Miroslav Šutej je homo ludens koji se stvarajući igra i uspostavlja igru kao temeljni element vlastite umjetnosti. Koliko je igra ozbiljna i koliko određuje čovjeka u umjetničkoj dimenziji, zrcali se u cijelom Šutejevu opusu koji ocrtava autorov credo: Sve je igra, igra je sve (prema, D. Grubić).

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content