Josip Račić, U kavani 1908.

Josip Račić
U kavani 1908.
akvarel/papir
28,5 x 22 cm
MG-2005

Josip Račić (1885. – 1908.) jedan je od utemeljitelja hrvatske moderne koji je slikarstvom ostvario jasne pikturalne vrijednosti. Završava litografski zanat 1903., a 1904. odlazi u Beč, potom u München gdje upisuje Akademiju kod H. v. Habermanna. Na izgradnju Račićeve osobnosti djeluje i školovanje u privatnom ateljeu A. Ažbea, koji naglašava načelo kugle i kristalizaciju boje. Na osnovici toga Račić stvara likovnu sintezu koja se odlikuje čvrstom arhitektonikom i naglašenom voluminoznošću. Upoznat s najvažnijim strujama moderne umjetnosti Račić rano oblikuje slikarsku poetiku izgrađenu na uvažavanju umjetnosti Velazqueza, Rembrandta i Maneta, ali i utjecajem umjetnosti W. Leibla. Godine 1905. upoznaje Becića. Zajedno s Hermanom i poslije Kraljevićem, oni u okviru Akademije čine takozvanu Die Kroatische Schule. Godine 1906. boravi u Zagrebu i crta karikature za humoristički list Koprive. Od 1908. odlazi u Pariz, kopira u Louvreu, slika parkove, obale, kavane, radi portrete i autoportrete. Tajanstvena mladalačka smrt, žalopojke o neimaštini kroz opservacije nekih interpretatora: (…) njegova platna govore govorom (…) groba (M. Krleža) potire studijom Račić ili dječaštvo genija I. Zidić. Uvažavao je važnost vizualnoga osjeta što je izraženo u njegovim portretima i autoportretima, studijama koje su psihološki duboke i sjevernjački ozbiljne. Naglašeno uvažavanje vizualnih fenomena otkrilo mu je važnost optičke koncepcije impresionista i postimpresionista. Jedinstvena rasvjeta u Pont des Arts (1908.) navodila je na spekulacije o impresionizmu, ali paleta na temelju srebreno-sivog i sintetski elementi kompozicije onostrani su impresionizmu. Posebnu važnost čine pariški impresijski akvareli. Jedan od takvih filmičnih kadrova jest akvarel U kavani (1908.). Komponiran slikom u slici, odaje ispražnjenost i muklost nutarnjeg prostora kavane u kontrapunktu prema svjetlijem uprizorenju figure mladića sa šeširom i natpisima pića na susljednome baru. Majka i dijete (1908.) i Autoportret (1908.) Račićeve su ikone. To su tonski sažimane realne studije. Račićevo slikarstvo valorizirano je tek 1920. kad je Lj. Babić, uz prvi postav NMMU u MUO, priredio i njegovu prvu samostalnu izložbu.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023.

Skip to content