Recentne slike, slikocrteži i crteži Tonija Franovića vezani su uz prirodu i mijene godišnjih doba na vegetaciji, motivima koji su u recentnoj umjetnosti iz područja tradicionalne štafelajne slike u velikoj mjeri transplantirani u medij fotografije, umjetničkog ambijenta i land-art – a, dok se u slikarskom mediju sramežljivo provlače kroz širu temu kontinentalnog i mediteranskog pejzaža. To je, bez sumnje, posljedica teorijskog stava kako je u umjetnosti 20. i 21. stoljeća pojam lijepoga u velikoj mjeri prognan iz slikarstva, pa se na motive cvijeća i vegetacije gleda pomalo podozrivo, kao da se u ideološkom smislu radi o svojevrsnoj slikarskoj malograđanštini, ili slikarstvu koje se tek želi dopasti promatraču.
Slikarska produkcija ove teze sve više demantira, jer se u slikarstvo na velika vrata nezaustavljivo vraćaju hedonizam, boja, meditativnost i raskoš. U potrebi za intimnijim prizorima prirode i mijena godišnjih doba, recentno slikarstvo toga tipa u svojem „intimističkom nastupu označuje povratak boji, suptilnoj sugestiji oblika, čime se ostvaruju pretpostavke slikarstva čistog oka; nastupa načelo saper vedere, umjesto saper constuire, naglašava se vrijednost materije i fakture“1, odnosno, vraća se na ishodišta intimističkog slikarstva tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća.
Do sada smo kod Tonija Franovića mogli sustavno slijediti stilsku liniju ekspresionističkih ishodišta kroz naglašenu vrijednost boje uz građenje kompozicijskih odnosa na slici debelom obrisnom crnom linijom. Slikar i u novim radovima zadržava skicoznost pristupa motivu čak i kada se radi o slikanju akrilom, iako površina crteža ili slike nikada do sada nije bila toliko dinamički pokrenuta i uznemirena da bi izazivala iritaciju. Ravnoteža između Franovićevog ekspresionističkog vokabulara i intimističkog ugođaja promatranja prirode vodi nas do teze kako „intimizam nije stilska kategorija, već umjesto stilske ili morfološke odrednice pod ovim terminom razmatramo određeno stanje duha u našem slikarstvu“.2 No, u novim se radovima dogodio izvjestan morfološko-duhovni pomak koji do sada nije bio vidljiv u tako velikom rasponu.
Tekst: Iva Körbler
Bilješke:
1 Domac-Ceraj, Smiljka: Intimizam u hrvatskom slikarstvu(katalog izložbe), Moderna galerija, Zagreb, 2009; 6
2 Ibid.,7