Tatjana Politeo pažnju hrvatskih i stranih kritičara privukla je osebujnim likovnim izričajem koji primarno počiva na postupku kombiniranja različitih tehnika: slikanju akrilom i temperom, te crtanju i kolažiranju. Pri tome ona briše granicu između slike i predmeta unoseći u svoj rad različite materijale, prelazeći s platna na staklo, ali i stvarajući oslikane predmete. Njezin je rukopis prepoznatljiv: simplificiranošću asocira na tradiciju art bruta, a posezanjem za elementima stripa i reklama, pogotovo iz starijih tiskovina, približava se estetici pop arta, pa i street arta. Svakim novim ciklusom slikarica istražuje novu temu, varira svoj pristup likovnom problemu, bavi se osobnim i univerzalnim univerzumom simbola, čime postiže zanimljive pomake u građenju vlastita stila i poetike. Tatjana spaja značajke nekoliko životinja u jedinstveno biće, što s jedne strane naglašava komičnost (lav-majmun), no ukazuje i na metafizičku vrijednost i simbolički sadržaj (lav-majmun s krilima: poruka kombinacije, jukstapozicija između početaka i krajeva).