Robert Frangeš Mihanović
(1872. – 1940.)
Sveti Dominik, 1893.
klesanje, kararski mramor
69 x 25,5 x 21,7 cm
MG-590
Istaknuti hrvatski moderni kipar i medaljer, nakon obrazovanja u Beču (1889. – 1895.), usavršavao se u Parizu 1900. - 01., gdje se družio s A. Rodinom i M. Rossom. Jedan je od utemeljitelja Umjetničke akademije u Zagrebu (1907.) i među prvim je pokretačima i organizatorima likovnog života u Zagrebu.
Frangeš je ponajprije virtuoz u modeliranju broncom, mada je vješto oblikovao pojedina djela u mramoru, kao što je portretno poprsje Sveti Dominik (1893.).U svojem umjetničkom razvoju prešao je faze od akademizma, simbolizma do modernizma, odnosno do najranijih ostvarenja impresionizma u hrvatskom kiparstvu. U punoj zrelosti ostvario je vlastiti izraz u slobodnoj realističkoj modelaciji likova.
Robert Frangeš-Mihanović 1892. godine boravio je na studijskom putovanju u Italiji (Venecija, Padova, Firenca) gdje se upoznao s antičkom skulpturom i rimskim portretom kao i s djelima velikog talijanskog renesansnog kipara Donatella. Uz svoj prvi portret Rimljanina, Robert Frangeš-Mihanović iste 1893. godine oblikuje u kararskom kamenu bistu Sveti Dominik s naturalističkim i realističkim karakteristikama u izvedbi. Sveti Dominik prikazan je u redovničkom habitu s kapuljačom. Na prednjoj strani ispod poprsja je u reljefu izvedena krunica na knjizi, guščje pero i tintarnica. Oblikovan je bez idealiziranja, suhe obješene staračke koža vrata i lica, upalim očima i uvučenim suhim usnama. Na licu portretiranog se zrcali umor i duboka mudrost, kao i individualna psihologija. Djelo je nagrađeno u Budimpešti 1896. i u Parizu 1900. godine.
Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb