Stjepan Gračan, Bez naziva XXXV (dvije figure)

Stjepan Gračan
(1941. – 2022.)
Bez naziva XXXV (dvije figure), 1977. - 1978.
poliester, boja
1. figura: 174 x 66 x 60 cm
2. figura: 172 x 69 x 67 cm
MG-4488(1-2)

Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1968. te je 1968. završio poslijediplomski studij. Specijalizirao je monumentalnu skulpturu u majstorskoj radionici A. Augustinčića 1969. –1971. Bio je profesor je na ALU u Zagrebu od 1988. godine.
Jedan je od suosnivača likovne grupe Biafra koja je djelovala od 1970. do 1978. godine. Priređivali su izložbe i akcije u nemuzejskim prostorima i na ulicama, a u likovnom izričaju su zastupali ekspresivnu i angažiranu figuraciju s naturalističkim postupcima i snažnim deformacijama. Ostajući dosljedan radikalnoj figuraciji i poruci kojom želi djelovati na ljudsku savjest i osjećaje, Gračan je u postbijafranskom razdoblju stvarao raznovrsnija djela, a u kontekstu uništenih života, oblikuje i životinjske figure.
Na početku svog angažmana u grupi Biafra oblikuje seriju spaljenih figura u naravnoj veličini. Potom, upotrebom novog materijala kao što je poliester te boje, stvara deformirane odjevene ljudske ljušture kao što su dvije figure u raskoraku i hodu prema naprijed sa spuštenim rukama i rastopljenim fizionomijama lica odjevenim u identične duge odore, duge hlače i glomazne cipele u kontrastima jedne u bijelo a druge u crno obojane figure s nakanom ambijentalnog bombardiranja savjesti i poticanja duhovnog nemira pojedinaca i čitavog društva u suočavanju s traumatiziranom egzistencijalnom zbiljom.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Stjepan Gračan, Bez naziva XXV, 1976.

Stjepan Gračan
Bez naziva XXV, 1976.
poliester, boja
175 x 60 x 92 cm
MG-3985

Užasna, nagorena i izmrcvarena figura Bez naziva XXV Stjepana Gračana paradigmatska je za koncepciju Biafre, grupe umjetnika koja šokantnim utjelovljenjima žrtve silovito i žestoko kritizira stvarnost, općeprihvaćene malograđanske konvencije, ali i prevladavajuću koncepciju apstraktne umjetnosti. U zastrašujućem izobličenju i dramatičnom pokretu tipičnom za Biafru utjelovljuje se žrtva, pojedinac koji stradava zbog politike i tuđih hirova, ideologija i interesa. U besmislenoj patnji čovjek postaje čudovište.
Stjepan Gračan (Prugovac, 1941. – Zagreb, 2022.) kiparstvo je diplomirao 1967. na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti. Nakon postdiplomskog studija monumentalne plastike ostaje u Majstorskoj radionici Antuna Augustinčića do 1971. S kiparima Brankom Bunićem, Ratkom Petrićem i Mirom Vucom osnovao je 1970. Likovnu grupu (atelijera) Biafra. Grupa humanistički angažiranih umjetnika koja novom figuracijom i ekspresionističkim stilom izražava kritiku suvremenoga svijeta djelovala je do 1978. Naziv su preuzeli od napuštenog i devastiranog krila studentskog doma u centru Zagreba u kojeg su uselili, a zajedno su održali petnaest izložbi. Budući da je većina ranijeg Gračanovog opusa uništena u požaru koji mu je progutao atelijer 1979., tragičnost Gračanovih figura iz razdoblja Biafre ponajbolje reprezentiraju četiri skulpture ranije otkupljene za zbirku NMMU. Stjepan Gračan je od 1975. često radio i za kazališta te povremeno za televiziju. Od 1988. je predavao kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, gdje je kasnije bio i dekan. Sudjelovao je i u osnivanju Umjetničke akademije u Osijeku. Realizirao je čak 30 samostalnih izložbi i 28 javnih spomenika od kojih se ističu Vladimir Nazor u Zagrebu, August Cesarec u Osijeku i Spomenik žabi u Karlovcu.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Stjepan Gračan, Grupa X-1 (sjedeća figura), 1971.

Stjepan Gračan
Grupa X-1 (sjedeća figura), 1971.
poliester, boja
MG-3401(1)

Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1968. te je 1968. završio poslijediplomski studij. Specijalizirao je monumentalnu skulpturu u majstorskoj radionici A. Augustinčića 1969. –1971. Profesor je na ALU od 1988. godine.

Jedan je od suosnivača likovne grupe Biafra koja je djelovala od 1970. do 1978. godine. Priređivali su izložbe i akcije u nemuzejskim prostorima i na ulicama, a u likovnom izričaju su zastupali ekspresivnu i angažiranu figuraciju s naturalističkim postupcima i snažnim deformacijama. Ostajući dosljedan radikalnoj figuraciji i poruci kojom želi djelovati na ljudsku savjest i osjećaje, Gračan je u postbijafranskom razdoblju stvarao raznovrsnija djela, a u kontekstu uništenih života, oblikuje i životinjske figure.

Na početku svog angažmana u grupi Biafra oblikuje seriju spaljenih figura u naravnoj veličini. Upotrebom novog materijala i boje, stvara spaljene, zgnječene i rastopljene figure, obojenu odjeću i koru tijela kao što je skulptura Grupa X-1. Ambijentalnom skulpturom intervenira u prostor s nakanom bombardiranja savjesti i poticanja duhovnog nemira pojedinaca i čitavog društva u suočavanju s traumatiziranom egzistencijalnom zbiljom.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content