Maksimilijan Vanka
Starica s holandskom kapom, 1913.
ulje / lesonit
50 x 50 cm
MG-4304
Maksimilijan Vanka (1889.–1962.) je slikarstvo studirao u Zagrebu kod Bele Čikoša Sesije i u Bruxellesu. Radio je kao profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu do 1934. godine, nakon čega odlazi u SAD. Značajna je njegova pripadnost Grupi četvorice, zajedno s Ljubom Babićem, Vladimirom Becićem i Jerolimom Mišeom od 1926. do 1929. godine, kada se grupa bez Vanke transformira u znamenitu Grupu trojice. Član JAZU postao je 1929. godine. U njegovom opusu značajno mjesto zauzimaju kompozicije velikog formata s folklornim i religioznim temama, koloristički pejzaži u akvarelu, portreti i autoportreti. Bavio se također fresco slikarstvom i skulpturom, a posebno su zanimljivi Vankini nacrti za dekoracije i kostime baleta Krešimira Baranovića Licitarsko srce.
Vanka je Staricu s holandskom kapom iz 1913. godine naslikao u dobi od 24 godine. Vankin cjelokupni opus poznat je po osebujnom, nerijetko kolorističkom realizmu pa iako je Starica suzdržanijeg kolorita, pojačani akcenti žutih tonova prisutni su na licu portretirane.
Naglašeni potez kista, deformiteti staračke fizionomije, uvučena ramena i prodorni pogled u izrazu brige i straha doprinose ekspresionističkom naboju kompozicije. Motiv holandske kape i postavljanje portretiranog doprsja u interijer smišljeno upućuju na veliku tradiciju holandskog slikarstva moderne epohe.
Tekst: Ivana Rončević Elezović, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb