Pustolovnim putovanjem u SAD stekla sam zalihu slikarskih motiva za više od sto godina. Kao prvo, taj je kontinent imao značenje planeta, smatran isprva nedostižnim. Kada mi je fizički postao dostupan, utjelovio je sve što je predstavljao žudnju za novim i modernim, samo središte civilizacije. Moderni su tokovi tamo bili izraženi daleko više nego u „staroj“ Europi. Industrijski i tehnički razvoj Amerike postao je kulturološki gledano vrh kojemu treba težiti. Potisnuta je nostalgičnost tradicije. Sirova stvarnost svakodnevnice je bila fascinantna. Takva mi se ukazala u obličju oslikanog kamioneta-kombija-jeepa (ta automobilska vrsta nije bila u Europi u to vrijeme česta) jednog vrućeg dana u Hustonu Texas. Posebnost se očitovala u oslikanosti površina, što je za mene tada bila apsoluna novost. Automobili su u svijetu i kod kuće bili različitih boja, ali monotoni. Ovdje rasplamsala neka posebna namjera i novi dodani sadržaj po volji vlasnika. Bila je to putujuća kuća s porukom vlasnika, okićena sloganima i zastavama, prošlošću, poviješću i ličnim svjetonazorom. Učinila se simbolom ove zemlje. Možda nekim oličenjem individualnog duha kojemu kultura teži. Zanimljivo je bilo otkriti ga u jednom objektu, predmetu, suvremenom prijevoznom sredstvu kao što je automobil, jedan u osnovi industrijski i serijski produkt civilizacije, ali preoblikovanog po mjeri samosvjesti jednog pripadnika takve zajednice. Sve ove osobine stigle su s vremenom nakon ovog susreta i na stari kontinent, no tada su bile upadljivo i šokantno nove.
Vruć dan u Hustonu bio je posvećen rodeu. Netko od posjetilaca stigao je na predstavu svojim Texas truckom koji je vizualno kolekcionirao na svojoj oplati važnu nacionalnu obljetnicu pobjede građanskih sloboda i poruke druge vrste. Ljestve na stražnjem oslikanom dijelu mogle su biti potpuno nefunkcionalne i zajedno s natpisom koji spominje nebo upućivati metaforički na metafizičku težnju svojega vlasnika. Sveukupno, Texas truck, čiji se naziv mogao pročitati na automobilu također voljom vlasnika kao odabrana identifikacijska šifra – vrsta registarske tablice i dio cjelovite vizualne opreme, djelovao je u tom teksaškom danu poput vizije, space shatla, kao ekstrakt naše tehničke civilizacije koja se ostvarila u svojim vrhuncima.
Moja osobna čežnja u slikarstvu bila je iskočiti van konvencionalnih okvira prikazivanja života kroz postojeće, stilske izraze, a novi sadržaji tome uvijek mogu pridonijeti. Poznavala sam otprije putem medija i literature specifično američke stilove pop art i hiperrealizam, koji su punili lokalne muzeje. Postoje neke sadržajne i kompozicijske sličnosti ove slike s mojim ranijim slikama. Na primjer kadriranje, izdvajanje predmetne vanjske ljuske gdje se naslućuje unutrašnji i omeđeni prostor. Zatim, odabir motiva, čija je vrijednost ne samo likovna nego stvara i sadržajni odnos sa svijetom. Funkcionalnost predmeta i njegov komunalni značaj, uz različitost koju uporabi daju individualni korisnici. Moj interes prema zanatskoj perfekciji nikada nije bio cilj po sebi, iako ovu sliku smatram jednom od svojih u tehničkom smislu najboljih izvedbi. Međutim, izvedba je jednostavno morala biti usklađena s ovim brilijantnim, savršenim motivom. Znam da to ne mora biti opravdanje, kao i da bi netko drugi naslikao Texas truck na potpuno različit način.
Jadranka Fatur, 4. veljače 2022.
Reprodukcija: Jadranka Fatur, Texas Truck, 1983. – 1984., ulje na platnu, 143,5 x 153,5 cm. MG- 4269
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb