Nikola Mašić
Slikar u bari, oko 1878.
ulje/platno
37x56,5cm
MG-239
Nikola Mašić (1852.-1902.), poznat kao slikar kompozicija tzv. uljepšanog relizma i autonomnih studija započinje školovanje na bečkoj likovnoj akademiji 1872. ali nezadovoljan programom iste godine nastavlja školovanje na minhenskoj akademiji. U Komponierenklassi Alexandra Wagnera stječe potrebno znanje za rad velikih figurativnih kompozicija. Blisko mu je slikarstvo Wilhelma von Liendenschmidta, slikara povijesnih kompozicija, čija paleta pod utjecajem moderne minhenske slikarske škole vremenom postaje svjetlija. Ljeto 1874. provodi u Rimu i okolici kako bi neposredno upoznao antičke spomenike što mu je trebalo služiti za slikanje budućih figurativnih kompozicija. Međutim, na skicama i studijama tada nastalim, vidljiva je fascinacija atmosferom i svjetlom juga. Za boravka u domovini slika u Posavini. U Parizu, 1878. posjećuje svjetsku izložbu i upoznaje japanizam slikara Marià Fortunya i Marsala. Godine 1879. kao cijenjen slikar dobiva atelje u Münchenu, putuje po Europi te prati likovna zbivanja. Zbog oslabljenog vida, konačno se 1884. vraća u Zagreb, najprije radi kao učitelj crtanja na Obrtnoj školi, a 1894. imenovan je ravnateljem Strossmayerove galerije.
Slika Slikar u bari, primjer je autonomne studije – pomoćnog rada koji funkcionira kao samostalno umjetničko djelo. Slika je nastala za Mašićevih samotnih lutanja i slikanja po Posavini krajem 70-tih godina 19. stoljeća. Neposrednim skicoznim izrazom dominiraju kratke, isprekidane linije na tragu Fortunyjeva japanizma, čime Mašić ulazi u predvorje modernizma. S druge strane, Mašić kao izvrstan slikar atmosfere prikazuje romantičarsku melankoliju barske vode ravničarskog krajolika iz koje proviruje sam slikar sa štafelajem. Sliku možemo shvatiti i kao svojevrstan mentalni autoportret slikara.
Tekst: Dajana Vlaisavljević,muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, Zagreb ©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb