Slavomir Drinković, Ab ovo, 1977.

Slavomir Drinković
Ab ovo, 1977.
polirani švedski granit, čelik
12,5 x 23,5 x 23,5 cm
MG-6299

Slavomir Drinković poznat je kao kipar skulptura krajnje jednostavnih oblika, napetih površina i odnosa, najčešće u tradicionalnim kiparskim materijalima i njihovim kombinacijama. Jedna od ključnih tema u njegovom opusu je procjep, pa je tako poznavanje metode zabijanja klinova kako bi se dobio potez i usmjerenje željene pukotine ili raspuknuća, jedna je od ključnih Drinkovićevih oblikovnih metoda. Skulptura Ab ovo iz 1977. prikazuje crno jaje od granita kao početak svega, koje se raspuknuto po sredini nepovratno rastvara pokazujući drugo lice bogate strukture. Nazivom skulpture Drinković se referira na izraz koji je preuzet iz Horacijevog djela De arte poetica u kojem hvali Homera što je Ilijadu započeo s opsadom Troje, a ne ab ovo, tj. s rođenjem lijepe Helene koja se prema mitu rodila iz jajeta.
Slavomir Drinković (1951., Jelsa – 2016., Zagreb) hrvatski je kipar koji je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 1977. godine pod mentorstvom Valerija Michielija. U razdoblju od 1977. do 1979. bio je suradnik Majstorske radionice Antuna Augustinčića i Ivana Sabolića. Od 1995. radi na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao docent na Katedri kiparstva dok profesorsku poziciju preuzima 2001. Voditelj je i Ljetnog studija kiparstva u kamenu ALU u okviru kojeg je realiziran projekt Veselje. Brojne Drinkovićeve skulpture postavljene su u javnim prostorima u Hrvatskoj i inozemstvu, od kojih bi valjalo istaknuti skulpturu Marka Marulića u Berlinu 2000. i spomen-obilježja masovnih grobnica iz Domovinskog rata u Vukovaru 1998. Drinković se također bavio oblikovanjem interijera i namještaja te je radio kao kazališni scenograf.

Tekst: Lorena Šimić, kustosica pripravnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Slavomir Drinković, Uza – studija skulpture za mramor, 1989.-1992.

Slavomir Drinković
(1951. – 2016.)
Uza – studija skulpture za mramor, 1989.-1992.
bronca, čelik
30 x 23.5 x 23.5 cm
MG-6298

Diplomirao je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti 1977. u klasi prof. Valerija Michielija, nakon čega je specijalizirao monumentalnu plastiku kod Antuna Augustinčića i Ivana Sabolića. Od 1989. bavio se i dizajnom, arhitekturom i scenografijom. Bio je profesor na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu od 1995., a od 2006. do 2010. godine njen dekan.
Pripada kiparima koji primarno ističu snagu materijala, strukturu i elementarnost kiparskog postupka, što mu je omogućilo građenje jednostavne strukture djela reduciranim jezikom u monumentalne skulpturalne forme. Mnoge njegove skulpture postavljene su na javnim mjestima i uklopljene su u okruženje kao novi urbani znak, poput osječkoga spomenika Ab ovo. Ptica u letu urezana u pukotinu crnoga mramora poput križa jedan je od najdojmljivijih spomenika stradalima u Domovinskom ratu.
Zanatska perfekcija ogleda se u Drinkovićevoj sklonosti da opnu skulpture dovede do maksimalne čistoće polirajući je do visokog sjaja ili da tordirani stup, poput skulpture Uza privede apsolutnoj simetriji. Okrnjeni stup prikazan je kao fragment beskrajnog zapletanja. Skulptura suštinski predstavlja isprepleteno uže, a asocira na nizanje ženskih atributa.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content