Oznaka: Slavko Kopač

Slavko Kopač, Dama u bijelom, 1938.

Slavko Kopač
Dama u bijelom, 1938.
ulje na platnu
93,5 x 73,5 mm
MG-1553

Slavko Kopač Damu u bijelom slika ubrzo nakon diplome na zagrebačkoj Akademiji 1937. Iskazujući dužnu zahvalnost mentoru Vladimiru Beciću i realističkoj i postimpresionističkoj tradiciji u kojoj je školovan, Kopač svoj novi senzibilitet u ovom poetičnom portretu najavljuje tek začudnim kontrastom između prevladavajućeg „puderastog“ dojma slike ostvarenog bezbrojem bjelkasto-roskastih tonova te energičnog crvenog kolorita u detaljima poput ukrasa na reveru, usana, obraza i kose.
Slavko Kopač (Vinkovci, 1913 – Pariz, 1995.) kasnije je u Francuskoj smatran istinskim vizionarom i pionirom u korištenju neslikarskih materijala. Umjetnički izraz jednog od najvažnijih protagonista enformela i art bruta inicijalno se razvijalo od postimpresijskog realizma prema kraljevićevskoj ekspresiji, a kulminirao je tijekom Kopačeva studijskog boravka u Parizu 1939. u dodiru s kolorističkim fasetama Lea Juneka Nakon što je zbog rata mora napustiti Francusku kratko je predavao u Mostaru. Već je 1943. odlazi u Firencu gdje se bitno udaljuje od realnog i akademskog. Slika spontanije i elementarnim izrazima ostvaruje impresijske vizure i akvarele bliske nadrealizmu. U Pariz se konačno vratio 1948. Uskoro je počeo surađivati s Jeanom Dubuffetom. Više od trideset godina su istraživali, radili i sakupljati djela L`Art Bruta, sirove umjetnosti. Bio je glavni tajnik i kustos kolekcije L`Art Bruta. Surađivao je i s Andréom Bretonom. Izlagao je u nadrealističkoj galeriji À l’étoile scellée te s velikanima poput Maxa Ernsta, Mana Raya i Renéa Magrittea.

Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2023

Slavko Kopač, Na Galapagoškim otocima, 1952.

Slavko Kopač
Na Galapagoškim otocima, 1952.
kombinirana tehnika/karton, 73 x 92 cm
MG-3866

Slavko Kopač (1913. – 1995.) najznačajniji je hrvatski modernist drukčije figuracije međunarodne karijere na razmeđima art bruta, nadrealnog slikarstva i enformela. Michel Tapié u knjizi Un Art Autre  (Drukčija umjetnost) iz 1952. svrstava Kopača među najveće umjetnike poput Marka Rothka i Willema de Kooninga i začetnike sirove umjetnosti. Diplomiravši 1937. kod V. Becića, stvara na tragu postimpresijskog realizma, potom na tragu ekspresije M. Kraljevića te kolorističkih faseta L. Juneka. Tijekom boravka u Italiji (1943. – 1948.) stvara impresijske vizure i akvarele bliske nadrealizmu. Odbacivši realno i akademsko, kreira elementaran i primaran izraz – jedan od temelja art bruta. Od 1948. obitava u Parizu, a utemeljitelj art bruta J. Dubuffet imenuje ga tajnikom i kustosom Zbirke Art brut. Na tim pozicijama je sve do 1975. kada zbirka seli u Laussanu. André Breton mu je povjerio opremanje ograničene serije svoje pjesme Un regard des divintés  (U odnosu na božanstva) iz 1949. godine. Sudjelovao je u izradi almanaha nadrealista Almanach Surréaliste du Demi Siècle 1950. te izlagao u Bretonovoj galeriji À l'étoile scellée 1953. Novim materijalima stvara slike i skulpture služeći se pijeskom, gumom i kovinama, kao i kamenom, drvom, papirom staklom i ugljenom. Primitivistički oblikuje čovjeka, različita bića, biljke i životinje obilježene ludizmom i praiskonskim počelima. Kopačeva slika Na Galapaoškim otocima (1952.) odražava takvo (više)gradbeno i gusto materijsko oblikovanje i originalni je prikaz i sinteza dječjeg i primitivnog izraza predočena višestrukim dvodimenzionalnim obličjem na  dvodimenzionalnoj podlozi. To je rudimentarni simbol kornjača sa odjecima egzotične,  fantazijske, iskonske i sirove umjetnost.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik nacionalnog muzeja moderne umjetnosti©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić©Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Slavko Kopač, Krava, 1949.

Slavko Kopač
(1913-1995)
Krava, 1949.
ulje/platno
73 x 92 cm
MG-3864

Slavko Kopač (1913. – 1995.) najznačajniji je hrvatski modernist međunarodne karijere na razmeđima art bruta, nadrealnog slikarstva i enformela. Michel Tapié u knjizi Un Art Autre 1952. svrstava Kopača među najveće umjetnike i začetnike sirove umjetnosti. Diplomiravši 1937. kod V. Becića, stvara na tragu postimpresijskog realizma, potom na tragu ekspresije M. Kraljevića te kolorističkih faseta L. Juneka. Tijekom boravka u Italiji (1943. – 1948.) stvara impresijske vizure i akvarele bliske nadrealizmu. Odbacivši realno i akademsko, kreira elementaran i primaran izraz – jedan od temelja art bruta. Od 1948. obitava u Parizu, a utemeljitelj art bruta J. Dubuffet imenuje ga tajnikom i kustosom Zbirke Art brut. Na tim pozicijama je sve do 1975. kada zbirka seli u Laussanu. André Breton mu je povjerio opremanje ograničene serije svoje pjesme Un regard des divintés iz 1949. godine. Sudjelovao je u izradi almanaha nadrealista Almanach Surréaliste du Demi Siècle 1950. te izlagao u Bretonovoj galeriji À l’étoile scellée 1953. Novim materijalima stvara slike i skulpture služeći se pijeskom, gumom i kovinama, kao i kamenom, drvom, papirom staklom i ugljenom. Primitivistički oblikuje čovjeka, različita bića, biljke i životinje obilježene ludizmom i praiskonskim počelima. Kopačeva Krava (1949.), nastala prije Dubuffetove Krave, originalni je prikaz i sinteza dječjeg i primitivnog izraza predočena dvodimenzionalnim obličjem na dvodimenzionalnoj podlozi. To je rudimentarni, arhetipski simbol s reminiscencijama na spiljsku umjetnost.

Tekst: Željko Marciuš, muzejski savjetnik Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content