Monografska izložba doajena skulptorskog umijeća Ljube de Karine, u autorskoj koncepciji Biserke Rauter Plančić bila je predstavljena 23. svibnja 2019., u Studiju Moderne galerije „Josip Račić“ na zagrebačkom cvjetnom trgu. Za tu prigodu bilo je odabrano više od dvadeset djela iz repertoara autorovih skulpturalnih ciklusa Prodori, Vertikale, Reljefi, Obloženi oblici (meki i organski ili tvrdi neorganski), pa Macmalići (Maske), zidni objekti i komorna plastika sakralnoga predznaka. Osim skulpture Plava vertikala iz fundusa Moderne galerije uz nekoliko sjajnih ostvarenja iz Zbirke Biškupić, izložba je predstavila većinom djela koja umjetnik čuva i izlaže u svojoj kući u Brseču. Izložbu prati bogato ilustriran katalog s predgovorom Biserke Rauter Plančić, u izdanju Moderne galerije.
Životopis
Ljubo De Karina rođen je 1948. godine u Rijeci. Roditelji su mu bili Brsečani koji su, kao i mnogočlana obitelj De Karininih u mjestašcu Brseč podno Učke, na istočnoj obali Istarskoga poluotoka, poodavno imali stalno mjesto boravka. Nakon osnovnog školovanja (Brseč, Mošćenička Draga) pohađa Srednju građevinsku školu u Rijeci, a poslije položenog ispita zrelosti školovanje nastavlja 1967. godine na Građevinskom fakultetu u Ljubljani. U slovenskome glavnom gradu svoju je dječačku zanimaciju oblikovanja figurica i igračaka od kamenih ulomaka odlučio produbiti pa od 1968. studira na odsjeku kiparstva ljubljanske Akademije likovnih umjetnosti kod profesora Zdenka Kaline i Drage Tršara. Tijekom studija ispomaže se restauratorskim poslovima kao suradnik Restauratorskoga zavoda Slovenije i Hrvatskoga restauratorskog zavoda u Rijeci. Godine 1972. dobiva studentsku Prešernovu nagradu za kiparstvo i cum lade polaže završni ispit diplomskim radom „Značaj i razvoj torza u 19. i 20. stoljeću“. U jesen iste godine kipar sa svojom malom obitelji, suprugom Mirom i kćerkicom Helenom, odlazi u Zagreb na poslijediplomski studij u Majstorsku radionicu profesora Vanje Radauša. De Karinin izbor „specijalke“ za dalje usavršavanje bio je ustvari nastavak suradnje koju je s Radaušem ostvario već godinu prije na Mediteranskome kiparskom simpoziju u Labinu, gdje je u kamenu isklesao profesorovu skulpturu iz ciklusa Čovjek i kras. Slijedile su još dvije godine suradničkoga staža u Majstorskoj radionici profesora Antuna Augustinčića, usporedno i prva samostalna izložba koju je De Karina priredio u riječkome Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskoga primorja, potom članstvo u HDLU te stjecanje statusa slobodnoga umjetnika od kojeg nije odustao svih 46 godina svoga umjetničkog stvaranja i javnoga djelovanja.
Proteklih desetljeća nastavio je i s izlagačkim aktivnostima, priredivši 35 monografskih izložaba, a sudjelovanja na skupnim izložbama te kiparskim simpozijima i kolonijama u zemlji i inozemstvu bilježimo trima znamenkama. Jednako tako valja istaknuti da su njegove skulpturalne kompozicije i spomenici u zamašnu broju zastupljeni u javnim prostorima kako u Hrvatskoj, tako i u inozemstvu. Primjerice, na Trsatu u Rijeci od 1977. godine stoji brončana skulptura iz ciklusa Kompozicije. U Trstu na javnoj gradskoj površini od 1986. stoji u istarskome kamenu izvedena skulptura iz ciklusa Prodori. Za Park mira u japanskom gradu Kawasakiju isklesao je 1983. monumentalna Vrata mira, a u Tokyju na javnoj gradskoj površini 1999. godine postavljen je njegov Plavi prodor. Iste godine su mu u Rijeci na katedralnoj crkvi otkrivene Vratnice katedrale sv. Vida. Ponad Baške na otoku Krku i u Jurandvoru nalazi se nekoliko njegovih kamenih glagoljskih slova te velika Ruža vjetrova s omegom iz 2008. Na creskoj stazi Tramuntana oblikovanoj u prirodi područja Beli tijekom 1996. i 1998. postavio je niz od 20 kamenih skulpturalnih kompozicija. Godine 2006. u Lokvama je postavljena u drvu izvedena Vertikala sv. Roka kao spomen-obilježje braniteljima poginulima u Domovinskom ratu, a u nedalekim Fužinama, na obali jezera i Vertikala Jezero… Mnogo je još kiparovih javnih plastika koje zavrjeđuju biti spomenute, ali naša je izložba usredotočena na njegovo atelijersko stvaralaštvo pa za cjelovit uvid u zamašni De Karinin opus javne plastike preporučamo monografiju iz 2017. godine. Ili još bolje, ciljani obilazak prelijepih krajeva Istre i Hrvatskoga primorja gdje su u najvećemu broju kiparova djela srasla s krajobrazom koji ih je u znatnoj mjeri i odredio.
Valja spomenuti još da se kipar godine 1975. vratio s obitelji – onda već povećanom i za djevojčicu Nedu – u svoj Brseč. Točnije, u Zagoru (brsečki zaseok), na staro gospodarstvo De Karininih, gdje projektira i gradi kuću te sam obnavlja kamenu građu na trošnim zdanjima svojih predaka. Na tom nestvarno lijepome mjestu visoko uzdignutim nad morem, kojega zaleđe štiti vela Učka, uredio je atelijer i galeriju u kojima od 1986. neprekidno stvara i izlaže sjajne plodove svoje kreativne prirode, bezgranično ukorijenjene u podneblje, kulturu i tradiciju kojima pripada, iz kojih crpi nadahnuća i na kojima je izgradio svoj opus neporecivo autentična suvremenoga kiparskog izričaja i svevremenskih vrijednosti.
Biserka Rauter Plančić
Izvori podataka za ovu sažetu biografiju umjetnika su monografije: Berislav Valušek, Ljubo de Karina, Moderna galerija, Rijeka, 1997.; Ivica Župan, Ljubo De Karina, Art magazin Kontura, Zagreb, 2017. te razgovor kustosice s majstorom De Karinom uoči ove izložbe.
Ljubo de Karina, Plava slika, 2005.
Foto: Goran Vranić©Moderna galerija, Zagreb
