Jerolim Miše
Siroče (Portret djevojčice), 1929.
ulje na platnu
64,8 x 49,8 cm
MG-1163
Portret Siročeta iz 1929. odlikuju sva temeljna formalna, stilska i tematska pregnuća Jerolima Miše. Tugu portretirana djeteta iskazuje realistički oblikovanim volumenom, a dramatičnost prizora ostvaruje koloritom i kontrastnom rasvjetom nadprirodnog intenziviteta. Bez avangardnih proboja, Miše teži ‘direktnom odnosu s objektom’ i ostvaruje zapažen portretni opus koji se temelji na realističkim postavkama, cézanneovskoj konstrukciji i renoirovskom koloritu. Mišino tonsko trodimenzionalno oblikovanje u kasnijim tridesetima zamjenjuje zamjetna koloristička plošnost, bliska suvremenom izrazu Petra Dobrovića.
Godine 1911. Jerolim Miše objavio je tako oštru kritiku slikarstva svoga profesora Mencija Clementa Crnčića da je izbačen iz Više škole za umjetnost i umjetni obrt u Zagrebu. Potom je slikarstvo studirao u Rimu i Firenci, a predavao je na likovnim akademijama u Beogradu i Zagrebu. Kao nezaobilazan sudionik svih značajnih likovnih zbivanja u Hrvatskoj prve polovine 20. stoljeća pisao je likovne kritike i teorijske rasprave, pjesme i pripovijetke, a bavio se i grafičkim dizajnom. Na rano je Mišino slikarstvo posredovanjem Ivana Meštrovića utjecao secesionistički linearni stil. Pod utjecajem francuskoga slikarstva i suvremenog njemačkog ekspresionizma Miše potkraj dvadesetih naglašeno geometrizira oblike u duhu nove modernosti i magičnog ekspresionizma. U Grupi trojice sudjeluje u formulaciji „našeg izraza“, a nakon intenzivna kolorizma i oslobođene geste iz tridesetih, slika uglavnom intimističke mrtve prirode i krajolike u prigušenim tonalitetima. Ne snalazi se u umjetničkim tokovima socrealizma, a u posljednjim desetljećima života slika realistično.
Tekst: Lada Bošnjak Velagić, viša kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb