Oznaka: Šime Vulas

Šime Vulas, Kosa jedra, 1967.

Šime Vulas
(1932. - 2018.)
Kosa jedra, 1967.
tesanje, drvo
87 x 54 x 22 cm
MG-4046

Šime Vulas diplomirao je 1958. godine na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi kipara Vanje Radauša, pod čijim je mentorstvom kasnije usavršavao svoje vještine u Majstorskoj radionici, razvijajući vertikalne, apstraktne kompozicije prožete liričnom harmonijom i profinjenim osjećajem za materijalnost.
U ranom razdoblju oblikovao je svoj kiparski izraz u drvu, istražujući ritam ploha i unutarnju dinamiku volumena, dok je kasnije sintetizirao apstraktne forme u monumentalne kompozicije, neovisno o njihovoj veličini. Iako u potpunosti nefigurativan, njegov rad odražava duboku povezanost s dalmatinskom tradicijom, u kojoj su masa i forma uravnotežene u napetom prostornom odnosu. Od 1975. godine, u nizu biblijskih skulptura, koristi dramatične kontraste mase, svjetla i sjene, često ih dodatno naglašavajući bojom.
Skulptura Kosa jedra izrađena je principom modularne repeticije formi, stvarajući dinamične vertikalne strukture prožete ritmom i prostornom napetošću. Kosa jedra raspoređuju niz uglatih oblika nalik jedrima, postižući dojam kretanja i ravnoteže. Skulptura je izvedena u drvu, pri čemu naglašeni rezovi i tekstura materijala dodatno pojačavaju sirovu energiju i unutarnju snagu volumena.

Tekst: Lorena Šimić, kustosica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Šime Vulas, Dvoje, 2004.

Šime Vulas
(1932. – 2018.)
Dvoje, 2004.
drvo
255 x 95 x 35 cm
MG-6987

Istaknuti hrvatski suvremeni kipar Šime Vulas reinterpretirao je tradicionalne motive i reminiscencije na zavičaj kroz inovativne metode redukcije opisnog, fragmentiranja i preslagivanja dijelova u ritmički raščlanjene kompozicije u formi jedrenih totema. Najčešće su to motivi jedara i njegovih izvedenica kao što su brodovi, jarboli, svijeće, gradovi, orgulje, portali i utvrde. Skulpture prvenstveno izvodi u drvu koje mu je omogućilo morfologiju blisku njegovu senzibilitetu.
Rijetka su antropomorfna Vulasova djela koja sadrže njegovu prepoznatljivu tektoniku kao što je rano djelo Dalmatinka (1961.) i analogno je s njegovim kasnim djelom Dvoje po oblikovnom rješenju građenja vertikale iz više nalježućih segmenata. Piramidalnu razvedenu i uglačanu antropomorfnu skulpturu Dvoje sačinjava pet valjkasto trapezoidnih drvenih elemenata s bačvastim rješenjima oplate jezgre raskoljenu s dva nasuprotna uspravna proreza s plitko nemirno izrezbarenom sjenovitom unutarnjom površinom. Totemsko ozračje skulpture upućuje na nešto mitsko i drevno, dok čistoća forme apostrofira univerzalno razumljivu simboliku.

Tekst: Tatijana Gareljić, muzejska savjetnica Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb, 2022.