Vladimir Becić, Seljanka, 1926.

Vladimir Becić
Seljanka, 1926.
ulje, platno
170 x 88 cm
MG-5885

Vladimir Becić (Slavonski Brod, 1886. – Zagreb, 1954.) slikarski nauk isprva uči u privatnoj školi Mencija Klementa Crnčića i Bele Čikoša Sesije da bi 1905. upisao u münchensku Akademiji u klasi Huga von Habermanna, gdje s kolegama Miroslavom Kraljevićem, Josipom Račićem i Oskarom Hermanom čini tzv. Münchenski krug slikara koji postavlja temelje za razvoj moderne umjetnosti u Hrvatskoj. Uskoro odlazi u Parizu, (1909.) gdje se usavršava na Académie de la Grande Chaumière, a istovremeno radi kao crtač za časopis Le Rire i izlaže na pariškom Salon d'Automne. Prvi svjetski rat provodi kao dragovoljac na solunskom ratištu, a po završetku rata, od 1915. djeluje kao ratni dopisnik, fotograf i ilustrator za časopis L'ilustration.
Nastanivši se s obitelji u Blažuju, 1919. osniva prvu umjetničku koloniju sa slikarima Vilkom Šeferovom i Karlom Mijićem, gdje ostaje do 1923., kada odlazi u Zagreb kako bi prihvatio posao na Akademiji gdje djeluje do umirovljenja 1947.
Početkom 20-ih godina u Becićevu slikarstvu primjećujemo promjenu prema naglašenijoj čistoći izraza i plastičnosti volumena koju gradi reduciranom paletom zemljanih nijansi smeđih, oker, narančastih i crvenih boja. Sve je značajnija uloga boje i vidimo jasan trag slikareva potpisa. Česti su prikazi monumentalnih ženskih figura i aktova u pejzažu poput Seljanke koja predstavlja vrhunac ostvarenja vrijednosti u smislu interpretacije volumena ženskog poluakta.

Tekst: Marta Radman, pripravnica © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb
Foto: Goran Vranić © Nacionalni muzej moderne umjetnosti, Zagreb

Skip to content