Renata Vranyczany Azinović, Creske mačke

 

 

U Studiju Moderne galerije „Josip Račić“  6. veljače 2020. otvorena je izložba Creske mačke. Riječ je o četrdeset i šestoj samostalnoj izložbi kiparice Renate Vranyczany Azinović na kojoj je prezentirano 19 keramoplastika iz ciklusa Creske mačke. Istoimeni ciklus, koji  je ovom prigodom prvi puta predstavljen javnosti, nastao je u posljednje dvije godine. Uz izložbu je otisnut katalog s predgovorom likovne kritičarke Branke Hlevnjak u kojem piše: Renata Vranyczany Azinović oblikovala je sve tipove i karaktere mačaka s kojima se susretala na otoku Cresu, osobito u dvorištu i vrtu svojeg ljetnikovca: od crne, bijele, tigraste do bijelo-smeđe kojoj je posvetila posebnu pozornost jer se kod nje udomaćila i omacila. Umjetnicu je mačkama privukla njihova narav, individualnost i portretna markantnost te voluminoznost i gipkost tijela. Kiparski izazov bio je uhvatiti njihove pokrete, osobita i promjenjiva držanja, proporcije, boje i najrazličitije forme tok vitkog savitljivog tijela, pa sve do karakterističnih stanja čekanja, vrebanja, sunčanja, predenja, spavanja, igranja, istezanja, itd.

 

Renata Azinović, iz serije Creske mačke, 2018.
Foto: Tanja Tevih© Moderna galerija, Zagreb

Renata Vranyczany Azinović, Skulpture ili Sjećanje na jedno ljeto

 

 

     

 

U Studiju Moderne galerije ‘Josip Račić’ 12.  studenoga 2015. bila je otvorena izložba zagrebačke umjetnice Renate Vranyczany Azinović  Skulpture ili Sjećanje na jedno ljeto. Izložba je predstavila tridesetak engobiranih terakota nastalih u razdolju od 2009. do danas iz ciklusa Riblja jata i Sunčači.
U Studiju "Račić" izložba se mogla razgledati do 29. studenoga 2015.

 

Renata Vranyczany Azinović – skulpture ili Sjećanje na jedno ljeto
Najnovija faza u stvaralaštvu Renate Vranyczany Azinović odnosi se na temu jata riba, na istraživanje prostornih odnosa pojedinac-skupina. To je tema koja već dugo zaokuplja umjetnicu i koja je na određeni način kulminirala u radu Orkestar (2001.). Međutim, motiv (riba i morskih stvorenja) postavio je pred umjetnicu drugačije probleme. Multipliciranje jednakih i sličnih oblika u ranijim radovima ovisilo je o postavi, izložbenom prostoru i umjetničinoj volji. Sada je multipliciranje vezano uz ritam okupljanja i manifestira se kao reljefna skupina koja sugerira oblik kugle ili elipse. Promatrajući podmorje maskom umjetnica je opazila mnoge karakteristične formacije malih riba, pratila tu animaciju zatvaranja u čvrstu skupinu, rastvaranja, prikupljanja u brzom plivanju i položaje u slobodnom. Stilizacijom i oblikovnom igrom ukiparila ponešto od te egzisencijalne i instinktivne organiziranosti koja zadivljuje svojom uigranošću (obzirom na broj sudionika). Pred nama su reljefi nastali iz mnoštva pojedinačnih oblika i ukipareni u spomenutim formacijama kugle, elipse, ili u slobodnom paralelnom plivanju. Zanimljive su i nakupine koje dinamikom  smjerova i položaja ribica, djeluju poput vlasulje, a umjetnička su interpretacija navale na hranu. Dosljedna svom pristupu oblikovanju, umjetnica usprkos pojednostavljenjima, nalazi detalje koje ističe kao bitne, i koje njezinim radovima daju posebnu draž. Oko kod riba, na primjer, koja im daju dodatnu živost kao i boja koja je vrlo važan medij njezina izraza.

Drugi dio izložbe, koji također pripada novijoj fazi umjetnice, su kupači, točnije ljudi s plaže koji se sunčaju, sunčači. Svi su oni modelirani na tipično duhoviti i pitki način i pripadaju ciklusu građanstva, kojim se po raznim etapama, uz animalizam , umjetnica bavi od 1989. godine. Sunčaći su vrsta hedonističkih grješnika, koji usprkos globalnoj zdravstvenoj “brizi” i zabrani sunčanja (barem ne bez obaveznih preparata, od tableta do krema s faktorima) izlažu svoju bijelu put suncu u težnji da postanu tamnoputi. Pritom su krajnje opušteni dok sjede podbočeni, nalakčeni, čitajući, ležeći, meditirajući, promatrajući. Raznovrsnost njihovih poza odaje  istančanu opažajnost, pa i strast gledanja umjetnice koja vještom modelacijom oživljuje figure  iluzijom pokreta i sugestijom njihovih tjelesnih težina. Kao i obično (kada je riječ o ciklusima građana) to su motivi stvarnih ljudi, bez manekenskih ili nekih drugih idealističkih pobuda, neopterećeni izgledom svojih mekih i podatnih, mahom sredovječnih (a ne mladih ili košćatih.) tijela. Svi su oni i one, koji su su tek stigli na plažu, i oni i one koji imaju već svoju brončanu boju (od sunčanja, bez solarija i umjetnih boja) opremljeni sunčanim naočalama, šeširićima, šilovima, dakako u šarenim i jednobojnim, jednodjelnim i dvodjelnim badekostimima (kupačim kostimima) s knjigom ili novinama u ruci ili bez. Samo su poneki pripadnici nudizma razodjeveni, jednako oblikovno tretirani u prirodnim pozama sunčača kao i ostali (ne kao standardni aktovi  u akademskom smislu). Raznovrsnost i individualnost prepoznatljiva usprkos apstrahiranju u čiste i glatke forme, specifičnost je koja krasi djela Renate Vranyczany Azinović. S jedne strane, oslonjena na stvarnostne motive, s druge otvorena kreativnoj radosti “ružičevske kiparske škole” ili one kratkotrajne i plodonosne zagrebačke Primjenjene akademije koja je izvršila utjecaj i na crtani film, i ostavila duboki trag u kiparskom stvaralaštvu; umjetnica plijeni pozornost originalnošću i sasvim prikrivenom angažiranošću za neizostavno uključivanje dobrote u kriterije ljepote.

Branka Hlevnjak

 

Renata Vranyczany - Azinović, Nakon kupanja; Plavo jato, 2009. - 2015.
Foto: Goran Vranić

Skip to content