Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija – Nacionalni muzej moderne umjetnosti

Izložba Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija, mahom se oslanjajući na nešto rjeđe izlaganu građu iz fundusa Moderne galerije – zastupljeno je bilo još i nekoliko djela iz Kolekcije Marinko Sudac te iz privatnih vlasništva autora – nastojala je sagledati koliko modernizam, također i njegova najradikalnija dionica u vidu tzv. povijesnih avangardi, penetrira u prostor suvremenosti te u kolikoj se mjeri – osobito u kontekstu hrvatskih likovnih strujanja gdje mnogi umjetnički pravci s početka prošloga stoljeća posjeduju stanovite hibridne karakteristike – modernizam odnosno diskretno iskazane naznake avangardizma mogu podvući pod nešto fleksibilniji te u smislu imenovanja konkretnih pokreta ili izama rasterećeniji termin predsuvremenosti.

Na primjerima hrvatske umjetnosti nastalim tijekom proteklih stotinu i dvadeset godina izložba je ukazala na svojevrsni kontinuitet stvaralačkih praksi na liniji nekih od najznačajnijih karakteristika modernističke paradigme, kao i na fenomen referiranja progresivnih hrvatskih autora – kako iz razdoblja zrelog modernizma 50-ih, 60-ih i 70-ih godina tako i onih suvremenih – na iskustva povijesnih avangardi koje su se u najrazvijenijim umjetničkim sredinama oformile tijekom prvih desetljeća prošloga stoljeća. Na izložbi bili su zastupljeni različiti mediji, poput slikarstva, crteža, grafike, fotografije, skulpture, kolaža, akvarela, objekta, instalacije, urbane intervencije, različitih kombiniranih tehnika, itd., a kroz radove uglednih umjetnika poput Josipa Račića, Emanuela Vidovića, Miroslava Kraljevića, Josipa Seissela, Josipa Vanište, Ivana Picelja, Vlade Kristla, Julija Knifera, Ljerke Šibenik, Ante Kaštelančića, Vlade Marteka, Mladena Stilinovića, Duje Jurića, Damira Sokića, Kate Mijatović, itd.

Temeljem na taj način provedenih analiza i opservacija, djela i njihovi autori bili su raspoređeni u pet izložbenih cjelina indikativnih naziva: Lica ekspresije, Racio plohe, Kromatika monokroma, Sizif u ateljeu, Bretonov sindrom. Iako cjeline nisu donosile isključivo striktnu podjelu na neke konkretne umjetničko-intelektualne pravce poput ekspresionizma, konstruktivizma, monokromatski usmjerenih postenformelističkih strujanja, egzistencijalizma ili nadrealizma, na njih su bile itekako primjenjene ponešto općenitije i šire shvaćene odrednice kao što su ekspresivno, konstruktivno, monokromno, egzistencijalističko i nadrealno. Smisao tih odrednica bilo jest širenje, čak i nadilaženje, usko definiranih vremenskih kategorija unutar kojih se pojedini pravci, pokreti ili trendovi javljaju. Oslanjajući se ponajprije na vizualne karakteristike pojedinih djela, izložba je postavila naglasak na individualne autorske izričaje, pritom ukazujući na stanovitu relativnost vremenskih, stilskih te intepretacijskih kategorizacija. Ta se relativnost manifestirala se i kroz činjenicu da su mnogi autori uslijed različitih vizualnih karakteristika svojih radova bili zastupljeni u dvije, ili čak tri cjeline, svojim opusima obuhvaćajući odrednice više različitih izama te istodobno stimulirajući različite interpretacijske pristupe. Cilj izložbe bio jest pokazati kako je umjetnički razvoj pojedinih umjetnika nerijetko tekao intuitivno, prolazeći kroz različite sadržaje, forme i individualne stilske odlike, pod utjecajem modernih, također i suvremenih strujanja.

Autori izložbene koncepcije i postava su Neva Lukić i Vanja Babić, u koordinaciji Željka Marciuša, muzejskog savjetnika Moderne galerije.

Djelo: Željko Kipke, Esa carta de mi flor, 1991. ulje, platno, 152 x 138 cm, Moderna galerija, Zagreb

Izložba Predsuvremena akcija – postmoderna reakcija, mahom se oslanjajući na rjeđe izlaganu građu iz zbirke Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti, uz nekoliko djela posuđenih iz Kolekcije Marinko Sudac te iz privatnih vlasništva autora, nastoji sagledati koliko modernizam i njegova najradikalnija dionica u vidu povijesnih avangardi, prodire u prostor suvremenosti. U svezi s tim, na primjeru hrvatskih likovnih strujanja gdje mnogi umjetnički pravci s početka prošloga stoljeća posjeduju stanovite hibridne karakteristike, razmatra se mogu li se modernizam odnosno diskretno iskazane naznake avangardizma podvući pod nešto fleksibilniji, te u smislu imenovanja konkretnih pokreta ili izama, rasterećeniji termin predsuvremenosti.
Na primjerima hrvatske umjetnosti nastalim tijekom proteklih stotinu i dvadeset godina izložba ukazuje na svojevrsni kontinuitet stvaralačkih praksi na liniji nekih od najznačajnijih karakteristika modernističke paradigme, kao i na fenomen referiranja progresivnih hrvatskih autora – kako iz razdoblja zrelog modernizma 50-ih, 60-ih i 70-ih godina tako i onih suvremenih – na iskustva povijesnih avangardi koje su se u najrazvijenijim umjetničkim sredinama oformile tijekom prvih desetljeća prošloga stoljeća. Na izložbi su zastupljeni različiti mediji, poput slikarstva, crteža, grafike, fotografije, skulpture, kolaža, akvarela, objekta, instalacije, urbane intervencije, različitih kombiniranih tehnika, itd., a kroz radove uglednih umjetnika poput Ljube Babića, Vojina Bakića, Borisa Bućana, Crvenog Peristila, Ive Gattina, Vilka Gecana, Ljube Ivančića, Drage Ivaniševića, Ante Jerkovića, Željka Jermana, Duje Jurića, Ante Kaštelančića, Zlatka Kesera, Željka Kipke , Julija Knifera, Slavka Kopača, Ivana Kožarića, Miroslava Kraljevića, Vladimira Kristla, Ferdinanda Kulmera, Ivana Lesiaka, Vlade Marteka, Valerija Michielija, Kate Mijatović, Antuna Motike, Ede Murtića, Ivana Picelja, Josipa Račića, Mihe Schöna, Josipa Seissela (Jo Kleka), Damira Sokića, Aleksandra Srneca, Miljenka Stančića, Mladena Stilinovića, Ljerke Šibenik, Marina Tartaglie, Gorana Trbuljaka, Milivoja Uzelca, Josipa Vanište, Emanuela Vidovića.
Temeljem provedenih analiza i opservacija, djela i njihovi autori raspoređeni su u pet izložbenih cjelina indikativnih naziva: Lica ekspresije, Racio plohe, Kromatika monokroma, Sizif u ateljeu, Bretonov sindrom. Iako cjeline ne donose isključivo striktnu podjelu na neke konkretne umjetničko-intelektualne pravce poput ekspresionizma, konstruktivizma, monokromatski usmjerenih postenformelističkih strujanja, egzistencijalizma ili nadrealizma, na njih su itekako primjenjive ponešto općenitije i šire shvaćene odrednice kao što su ekspresivno, konstruktivno, monokromno, egzistencijalističko i nadrealno. Smisao tih odrednica jest širenje, čak i nadilaženje, usko definiranih vremenskih kategorija unutar kojih se pojedini pravci, pokreti ili trendovi javljaju. Oslanjajući se ponajprije na vizualne karakteristike pojedinih djela, izložba stavlja naglasak na individualne autorske izričaje, pritom ukazujući na stanovitu relativnost vremenskih, stilskih te intepretacijskih kategorizacija. Ta se relativnost manifestira kroz činjenicu da su mnogi autori uslijed različitih vizualnih karakteristika svojih radova zastupljeni u dvije, ili čak tri cjeline, budući svojim opusima obuhvaćaju odrednice više različitih izama te istodobno stimuliraju različite interpretacijske pristupe. Cilj izložbe jest pokazati kako je umjetnički razvoj pojedinih umjetnika nerijetko tekao intuitivno, prolazeći kroz različite sadržaje, forme i individualne stilske odlike, pod utjecajem modernih, također i suvremenih strujanja.
Autori izložbene koncepcije i postava su Neva Lukić i Vanja Babić, u koordinaciji Željka Marciuša, muzejskog savjetnika Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti.

Kolačići